Bojila s poznatim nuspojavama

Godine 1939. japanski su znanstvenici ustanovili da dimetilaminoazobenzen, poznat i pod nazivom metiloranž (jedno umjetno bojilo koje se dotad vrlo često upotreblja­valo) uzrokuje rak u pokusnih životinja. Zbog tog su ot­krića u najkraćem roku zabranjena sva azo bojila u prehrambene svrhe. Njihova je upotreba ponovno dopuštena tek kad se pomoću iscrpnih pokusa dokazalo da neka azo bojila nisu štetna. Jedna manja grupa kemijskih spojeva koja se danas koristi za bojenje namirni­ca, medu njima i neka azo bojila, još je uvijek sporna glede njihove otrovnosti. Može se reći da su to ostaci nekad ve­like palete boja koja se sve više smanjivala u ime zdravst­vene zaštite potrošača. Kemijski sastav tih bojila, koja se ponajprije upotrebljavaju u proizvodnji slatkiša, tijekom godina izmijenio se toliko da ih tijelo ne razgrađuje, nego se ona u potpunosti i bez ikakve promjene izlučuju iz tije­la. Više se, dakle, nije moguće otrovati na klasičan način, kao što se to može olovnim i živinim solima. Ipak, ne može se ni posve zanijekati da postoji rizik kod njihove upotrebe. To se ponajprije tiče alergijskih reakcija koje se mogu pojaviti već i pri količini bojila od milijuntog dijela grama. Alergijske su reakcije posebno česte kod upotrebe tetrazina (E 102). Na azo bojila alergijski reagira veliki postotak ljudi, koji su također alergični i na acetilsalicilnu kiselinu (aktivni sastojak aspirina) te na salicilate, prirodni sastojak nekih namirnica. Primjerice, u Njemačkoj više od 10 000 ljudi godišnje oboli od urtikarije (koprivnjače) koja je posljedica alergične reakcije na aditivc u namirnicama. Otprilike 10 posto astmatičara na azo bojila reagira astmatičnim napadajem.

Promjene u bojilima od 1996.

Mogućnost korištenja bojila u namirnicama ograničava se pravilnicima koje donosi Europska unija. Tako se, primjeri­ce, bojila eritrozin (E 127) i kantaksaniin (E 16lg) smiju ko­ristiti u malobrojnim iznimnim slučajevima. To je postalo nužno jer su znanstvena tijela ta bojila u međuvremenu pro­glasila spornima, zbog čega su se dobrim dijelom uvelike snizile i vrijednosti propisane ADI-jem. Eritrozin (E 127) se od 1992. godine smije upotrebljavati isključivo za konzervi­rano miješano voće koje sadrži trešnje, za koktel trešnje i kandirane trešnje, pri čemu je najveća dopuštena količina eritrozina 150 - 200 mg po kilogramu trešnje. Kantaksantin (E 161) je dopušten još samo za kobasice saucissrs de Strasbourg pri čemu je najveća dopuštena količina 15 iniligrania po kilogramu težine. Bojilo amarant (E 123), nasuprot to­me, još se uvijek smije dodavati u desertna vina, žestoka al­koholna pića i kavijar, premda su ga u SAD-u zabranili još 1976. godine.