Razumijevanje prehrane i njezine važne uloge u zdravlju se sve više razvija i ističe. Prehrana se počinje prihvaćati kao zamršeni dio zdravlja, naročito među današnjim rastućim zdravstvenim zanimanjima.

Prehrana se više ne bavi samo jednim nedostatkom nutrijenata, već s poremećajem metaboličkih funkcija, neravnotežom nutrijenata te prevencijom kroničnih i degenerativnih bolesti. Znanstvenici procjenjuju da je prehrana uključena u 30% nastanka raka te više od 40% srčanih oboljenja.

Međutim, nova otkrića na području prehrambenih znanosti se često sporo prihvaćaju. Problem je u tome što postoji mnogo konfuzije u području prehrane. Zapisi unosa hrane kod grupa s kroničnim bolestima izgledaju isto kao i unos hrane kod zdrave populacije. Dio, ako ne i cijela konfuzija proizlazi iz ne prepoznavanja da postoji velika razlika između prehrane i ishrane koja bi se trebala razlikovati. Prehrana se sastoji od onoga što konzumiramo, dok ishrana, koja je važnija, uključuje ono što se dobiva iz hrane te ono što se izlučuje neiskorišteno. Ishrana, posebno jer se odnosi na elemente u tragovima, uključuje više od samih namirnica iz osnovnih skupina namirnica. Mnogi faktori utječu na iskorištavanje hranjivih sastojaka: 1. individualni metabolički karakteri; 2. neurološka aktivnost; 3. endokrina funkcija; 4. biodostupnost hranjivih sastojaka u namirnicama; 5. specifična dinamična aktivnost namirnica; 6. apsorpcija na crijevnoj razini; 7. iskorištavanje na staničnoj razini; 8. sinergizam i antagonizam između minerala i vitamina; 9. zagađenost okoliša, ili ksenobiotici; i 10. stres. Također naš emocionalni status utječe na prehrambene potrebe. Svjesnost i razumijevanje ovih faktora ističe razlike između nutricionista, dijetetičara te zdravstvenih djelatnika. Dijetetičari sudjeluju u pripremanju dijeta za pacijente sa specifičnim bolestima, dok se nutricionisti bave prehrambenom biokemijom pojedinaca. Zdravlje čovjeka u cijelosti započinje na staničnoj razini. Da li nutrijenti dolaze do stanične razine, te koje su posljedice viška ili manjka određenih nutrijenata, najveća su problematika nutricionista današnjice.

Tek se nedavno počela cijeniti uloga elemenata u tragovima. Poznato je da nedostatak minerala i njihova neravnoteža utječe te da su uključeni u poremećaj kardiovaskularnog, crijevnog, mišićnog, skeletnog, neurološkog, imunološkog i endokrinog sustava. Ovo vodi do još veće konfuzije, pošto su minerali u međusobnom odnosu jedni s drugima, kao također i s metabolizmom bjelančevina, ugljikohidrata, masti te naravno i s vitaminima.

Razvoj analize minerala iz kose tehnikom atomske spektorsopije te pravilnom interpretacijom rezultata pomoglo je u razumijevanju kompleksnog odnosa minerala u tijelu.

Kosa je pristupačni biopsijski materijal tijela. Unutar ovog biopsijskog materijala nalaze se minerali uključeni u njegov razvoj. Testira se 36 minerala i toksičnih metala te se ukazuje na njihov međuodnos.

Ovi rezultati ne ukazuju samo na nutritivni status pojedinca, nego ukazuju i na neuroendokrinu aktivnost. Pravilnom interpretacijom rezultata analize prikazuje se metabolička aktivnost pojedinca i kompleksni međuodnos nutrijenata u tijelu. Ovo također uključuje utjecaj prehrane, dodataka prehrani, stresa, izloženosti toksičnim metalima te naslijeđenih mineralnih uzoraka.

S bogatstvom informacija dostupnih danas, ne možemo olako uzimati važnost prehrane u zdravlju i bolesti. Prehrambene preporuke ne bi se trebale jednostavno temeljiti na vanjskim simptomima ili najnovijim hirovima. Prehrambeni tretman pojedinca ili popravak metaboličkog poremećaja trebao bi se kretati u smjeru dovođenja cijelog metaboličkog okoliša u što idealniju ravnotežu.