Sok i nektar

Nektar je pojam koji se kod nas koristi još od 1995. godine. Nektar nije identičan voćnom soku, ali je napravljen tako da se može piti. U stvari, nektari su razblaženi sokovi. Oni imaju 30-50% sastojaka od soka, odnosno voća.

Primjerice, sok od jabuke s 100% voća je voćni sok, a nektar od jabuke ima 50% soka, što znači da u njemu ima 50% soka, a onih drugih 50% čini dodatak vode, šećera i kiseline.

Ako neka voćne vrsta ima dosta kiselina, ona se ne mora dodavati. Sigurno da u nektar od limuna, ribizle ili borovnice, ne treba dodavati kiselinu, ali se šećer mora dodavati. Kada se sok razblaži vodom, potrebno je uskladiti odnos šećera i kiseline u nektaru. To usaglašava proizvođač.

U sokove i nektar može se dodati i vitamin C. On se, uglavnom, dodaje da se zaštiti od promjena boje, kao antioksidans. Na deklaraciji uglavnom piše da li je dodan vitamin C.

Sokovi i nektari ne smiju imaju konzervansa i zato se oni isključivo toplinsko tretiraju, odnosno pasterizuju i hermetički zatvaraju u ambalažu koja osigurava sigurnost kakvoće.

Bez umjetnih dodataka

Sokovi i nektari ne smiju sadržavati konzervanse, umjetnu boju i umjetne arome. Naglašavam umjetne, jer se dodaje aroma koja se izdvaja iz soka. Kako? Sok može biti dobiven iz svježeg voća, cijeđenjem, a može biti dobiven i razblaživanjem koncentriranog soka. Kad se sok koncentrira, iz njega se izdvajaju aromatizirane materije. Kad se koncentriran sok kasnije razblažuje vodom (dodaje se toliko vode koliko je ispareno koncentriranjem, tako da se opet dovede na sastav matičnog soka), dodaje mu se i izdvojena aroma.