Uvod

Biljke sakupljaju vlagu i hranljive materije iz zemlje i atmosfere i ovo ima utjecaja na proizvodnju nektara. Ova tečnost sadrži velike količine nektara i male količine proteina, soli, kiselina, enzima i aromatičnih sastojaka.

Stvaranje meda ne zavisi samo od biljke, već i od geografske pogodnosti i vremena. Ukratko, teško da ćete ikad dobiti isti nektar a samim tim i med, što ga čini posebnim. Nektar varira u okusu i količini i vrsti šećera. Npr. nektar lipe sadrži 32-35%, bijele djeteline 40% a mazurana 70% šećera. Da li ste se ikad zapitali zašto jabuka ima više plodova na sunčanoj strani drveta? To je zbog toga što se nektar na sunčanoj strani koncentriraniji, a samim tim i mnogo atraktivniji za pčele. Veća posjeta pčela je i bogatije oprašivanje za biljku.

Kada sve jednom sakupe, to se nosi natrag do košnice u saće sa pčelinjim medom i onda se prenosi u košnicu gdje je skladište. Dvije stvari moraju biti da se nektar pretvori u med, prvo vodeni sastojci moraju biti smanjeni do ispod 20% da se izbjegne fermentacija. Pčele to postižu izlažući male količine tečnosti toplim i dobro provjetrenim dijelovima košnica. Drugo, saharoza u nektaru je pretvorena u glukozu i fruktozu dodavanjem enzima preoblikovanim proizvodima pčelinjih žlijezda. Krajnji rezultat je hrana napravljena od dehidriranog nektara-meda koji je smješten u zapečaćenim voštanim saćima. Pčelar uzme samo višak na kraju sezone i ponekad ih hrani slatkim tečnostima.

Med uklanja umor, hrani kožu i popravlja pamćenje!

Kada su zapečaćene u voštano saće med je čista tečnost i njegovo skladištenje je model higijenske zaštite hrane. Sav med će se na kraju postaviti i granulirati, i ovaj proces može biti preokrenut blagim zagrijavanjem meda da se on otopi. Neki medovi su prirodno napravljeni i imaju okus kao granulirani šećer u medu. Neki su napravljeni vrlo čvrsti. Da bi riješili ovaj problem, pčelari miješaju male količine meda sa trunjem prije no što ga postave i onda nježno premještaju med prije nego što on pomoću toga postane mekan. Neki medovi nemaju aditive i korisniji su i stabilniji nego oni koji ih imaju.

Zahvaljujući velikom sadržaju prostih šećera (voćnih i grožđanih), vitamina, mineralnih materija i dr., med je dragocjena, prirodna, lako probavljiva hrana, koja poslije unošenja u organizam, direktno prelazi u krvotok. Med je vrlo pogodna hrana za djecu i sportaše, stare i iznemogle, kao i za sve one koji se bave fizičkim ili intelektualnim radom. Med ima antibakterijsko i antifungicidno svojstvo. Takva svojstva meda, uz njegova hranljiva i ljekovita svojstva, doprinose da je med izvanredna hrana, da obnavlja tkiva, da uklanja bol, da stimulira i poboljšava rad srca, da uklanja umor, da ublažava razne upale, da povećava otpornost organizma, da djeluje umirujuće na živčani sustav, da u mnogim slučajevima trovanja ima protuotrovno djelovanje, da regulira krvni tlak, da ublažava tegobe u slučaju oboljenja štitne žlijezde kroničnih i akutnih oboljenja respiratornih organa, da jača organizam djece, iznemoglih i oboljelih osoba, da smanjuje staračke slabosti, da pospješuje oporavak od raznih oboljenja jetre, bubrega, prostate, živčanog sustava, da jača umne i fizičke sposobnosti, itd.

Da li je komercijalni med bolji od lokalnog? To sve zavisi od toga odakle dolazi i kako je bio tretiran i napravljen. U nekim zemljama pčele se hrane šećernim sirupom da se poveća količina meda. Da bi ubrzali proces filtriranja i prekinuli granulaciju, neki proizvođači griju med na vrlo visokim temperaturama. To uništava elemente koji štete medu, kao i čestice polena i sve ostalo što nije dobro po med.