Zeleni čaj

Nemoguće je govoriti o ideji prevencije raka prehranom, a ne posvetiti posebnu pozornost zelenom čaju. Daleko više od običnog pića, zeleni je čaj tijekom stoljeća postao sastavnim dijelom običaja azijskih zemalja, i to ne samo s gastronomskog gledišta nego i u smislu prevencije i liječenja bolesti. Na žalost, kao i u slučaju drugih namirnica podrijetlom iz Azije koje smo predstavili u ovoj knjizi, zeleni je čaj još uvijek slabo poznat na Zapadu, a po miš­ljenju nekih, ta je razlika pridonijela na­glašenom jazu između stopa obolijevanja od raka kod Azijaca i zapadnjaka. Kao što ćete vidjeti iz teksta koji slijedi, zeleni je čaj izuze­tan izvor vrlo snažnih antikancerogenih molekula koje ga čine jednim od najvažnijih elemenata u načinu prehrane čiji je cilj prevencija raka. Da stvar bude još bolja, ovaj je lijek izvrsna okusa!

Podrijetlo čaja

Sasvim je moguće da je do otkrića čaja došlo brojnim pokušajima čovjeka da odredi koje biljke imaju pozitivno djelovanje na njegovo zdravlje. Prema kineskoj legendi, do ovoga je otkrića došlo 5000 godina prije Krista, kada je car Shen Nong, koji je davao prokuhati vodu kako bi se pročistila, vidio kako se nekoliko listova nošenih vjetrom spušta na tu proključalu vodu. Zaintrigiran lijepom bojom i mirisom koji se dizao iz tekućine, odlučio ju je kušati. Iznenadilo ga je otkriće pića koje je istodobno ukusno i ima brojne druge kvalitete.

Provjerite može li zeleni čaj pobijediti rak gušterače!

U stvarnosti, brojni stručnjaci misle da je do otkrića čaja došlo samo nekoliko stoljeća prije Krista. U djelima Konfucija (551. - 479. g. pr. Kr.) kao i u tekstovima pisanima tijekom razdoblja Han (od 206. g. pr. Kr. do 220. g. p. Kr.) čaj se spominje u više navrata, ali je njegova uporaba u to vrijeme bila ograničena isključivo na medicinu. Tek poslije čaj se postupno inte­grirao u običaje, posebice za dinastije Tang (618. - 907.), kada se pretvorio u svakodnevno piče, pogotovo zbog svojih regenerativnih svojstava, a umijeće uzgajanja i obrade čaja postalo je plemenita aktivnost, na istoj razini kao i umijeće kaligrafije, slikarstva ili pak poezije. Krajem VIII. stoljeća pijenje čaja toliko je dobilo na važnosti da je (logičnim slijedom događaja) postalo predmetom oporezivanja. Kinezi su tako osmislili običaj koji su nekoliko stoljeća poslije od njih preuzeli Britanci, što je imalo ozbiljne posljedice na stabilnost njihova kolonijalnog carstva. Kako bi napunili državne riznice, Englezi su počinili pogrešku i nametnuli pre­tjerane takse na određene namirnice u svojim kolonijama, među kojima je bio i čaj. To je izaz­valo ogorčenje u američkoj koloniji, što se godine 1773. prometnulo u pljačkanje 342 engleska brodska skladišta čaja u Bostonu. The Boston Tea Party ("Bostonska čajanka"), kako je nazvan taj događaj, još se i danas smatra prvom etapom procesa koji je doveo do neovisnosti Sjedinjenih Američkih Država.

Japan je u velikoj mjeri pridonio popu­larnosti čaja, a upravo se u toj zemlji danas proizvode najbolje vrste zelenog čaja. lako je kultura čaja u Japan uvedena već u VIII. stoljeću, tek se u XII. stoljeću počela definitivno integrirati kako bi ubrzo postala suštinskim dijelom japanskog identiteta. Važnost čaja u toj kulturi oslikava se na primjeru vrlo kompleksne ceremonije čaja, chanoyu, koja održava harmoniju, poštovanje, čistoću i mir. lako je ta ceremonija danas nešto manje česta, chanoyu se još uvijek snažno isprepleće s izrazitom povezanošću Japanaca sa zelenim čajem.

Zeleni i crni

Čaj se pravi od mladica grma Camellia sinens, tropske biljke koja vjerojatno potječe iz Indije, odakle je uvezena u Kinu putem svile. U svojem divljem izdanju ova biljka može dosegnuti veličinu stabla, ali kada se uzgaja, održava se u obliku grma, čime se olakšava branje, ali također potiče i rast mladog lišća. Kao što se kaže u zasebnom tekstu, sve tri glavne vrste čaja, bilo da se radi o zelenom, crnom ili wulong čaju, dobivaju se od lišća koje daje Camellia sinensis sinensis (odnosno Camellia sinensis assamica u Indiji), ali zbog različitog načina obrade suhoga lišća razlikuju se i po svojim karakteristikama.

Pripremite smoothie od zelenog čaja i đumbira!

Čaj je, nakon vode, naravno, najpopu­larnije piće na svijetu: svake se sekunde na planetu popije 15 000 šalica čaja, što je ravno 500 milijardi šalica čaja godišnje i prosjeku od otprilike 100 šalica po stanovniku. Trenutačno je crni čaj popularniji i ima 78% svjetske po­trošnje, dok 20% ljubitelja radije bira zeleni čaj. Crni je čaj prvenstveno u modi na Zapadu, gdje predstavlja otprilike 95% ispijene količine, dok je, naprotiv, vrlo rijedak u Aziji koja je ostala vjerna tradicionalnom zelenom čaju. U Aziji 95% potrošnje crnog čaja otpada na Indiju, gdje je dio relativno novijeg običaja koji je nastao pod utjecajem nekadašnje kolonijalne Britanije.