Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Dijete u bolnici - što može pomoći?

Dijete u bolnici - što može pomoći?

Dijete u bolnici - što može pomoći?
  • Objavljeno: Četvrtak, 19.07.2012.
  • Broj pregleda: 859
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Stresnost ostanka i boravka u bolnici ne može se izbjeći, ali se može znatno umanjiti, a moguće posljedice ublažiti.

Boravak u bolnici stresno je i zastrašujuće iskustvo svakome, a kamoli djetetu. Razlozi za povećanu tjeskobu i strah kod djece proizlaze iz same bolesti i medicinskih pretraga i zahvata što ih moraju proći, anticipacije neugodnosti i bolnosti tih pretraga, nepoznate, nove i neugodne bolničke okoline, prestanka svakodnevnih aktivnosti i rutine, izdvojenosti iz vršnjačke skupine, a osobito odvajanja od roditelja. Stresnost ostanka i boravka u bolnici ne može se izbjeći, no određenim postupcima i pripremom djeteta može se znatno umanjiti te se moguće posljedice mogu ublažiti.

Važno je dijete pripremiti

Iznimno je važno što je moguće bolje pripremiti dijete na hospitalizaciju. Istraživanja pokazuju kako priprema djeteta na hospitalizaciju i postupke koje će prolaziti znatno smanjuje tjeskobu, umanjuje doživljaj boli, smanjuje vjerojatnost dodatnih komplikacija ili nuspojava, povećava spremnost djeteta na suradnju i smanjuje učestalost odstupajućih ponašanja tijekom i nakon hospitalizacije. Uz to, informiranje djece o zahvatima pozitivno je povezano s brzinom oporavka, kraćim boravkom u bolnici te višim stupnjem zadovoljstva liječenjem. Naravno, mogućnosti i način pripreme ovise o tome je li boravak djeteta unaprijed planiran ili je iznenadan te o dobi djeteta.

Planirani odlazak

Ako za hospitalizaciju znate unaprijed, preporučuje se dovoljno rano informirati dijete i upoznati ga s činjenicom da će morati ostati u bolnici i zašto, kao i koliko se otprilike očekuje da će tamo ostati. Nemojte mu davati lažna obećanja vezana uz duljinu boravka u bolnici, jer to može izazvati silno razočaranje i osjećaj bespomoćnosti kada se očekivani rok produlji. Dijete u tom slučaju može izgubiti povjerenje i u vas i u medicinsko osoblje, što negativno utječe na njegovu prilagodbu na boravak u bolnici. Za dobrobit vašeg djeteta bolje je reći iskreno da ne znate koliko će morati ostati u bolnici, ali da ćete biti uz njega ma koliko mu bilo teško te da ćete mu to reći čim doznate pouzdanu informaciju.

Kako biste dijete što bolje pripremili na bolnicu, pokušajte mu što detaljnije opisati bolnicu, sobe u kojima može biti smješteno, liječnika koji će se brinuti za njega. Ispričajte mu kako će njegovi dani otprilike teći, kakve će pretrage i eventualne zahvate prolaziti. Znate li da će neki postupci biti neugodni ili bolni za dijete, iskreno ga informirajte o tome. Ne zaboravite da će najteže podnijeti upravo one koji su mu neočekivani i nepoznati. Možete pokušati s njim osmisliti načine lakšeg izdržavanja bolnih zahvata - o čemu može razmišljati ili maštati kako bi skrenuo pažnju s bolnih podražaja, koje ohrabrujuće rečenice može izgovoriti u sebi i slično. Imajte na umu kako je doživljaj boli povezan s tjeskobom djeteta, pa smanjimo li tjeskobu pravilnim informiranjem djeteta o tome što će mu se događati, trpnja će biti manja. Kažemo li djetetu kako nešto ne boli, iako realno bolnost postoji, doživljajni intenzitet boli bit će veći jer će bol iznenaditi dijete. Ako ni sami niste sigurni kako neki postupak izgleda i koliko je bolan, pokušajte stupiti u kontakt s nadležnim liječnikom i prikupiti informacije koje će olakšati iskustvo vama i djetetu. Katkad to nećete moći učiniti, ali uvijek unaprijed ohrabrite dijete na razgovor s medicinskim osobljem da slobodno samo pita što će se događati i hoće li ga neki postupak boljeti. Nastojte, što je moguće više, smanjiti djetetov strah od liječnika i predstaviti ga kao osobu kojoj dijete može vjerovati i kojoj se može obratiti za pomoć.

Prije odlaska u bolnicu recite djetetu koliko ćete ga često posjećivati i koliko ćete vremena moći provesti s njim. Imajte na umu da su redoviti, svakodnevni posjeti izrazito važni za prilagodbu i smanjenje posljedica hospitalizacije. Čak i ako plače i vidno je uznemireno pri svakom vašem odlasku, važno je da ne prestanete dolaziti. Tuga je pri rastanku normalna i razumljiva i dobro je da je dijete izrazi. Osjećaj osamljenosti i napuštenosti zbog eventualnog nedolaska daleko su razorniji i ostavljaju dugoročne posljedice na njegov emocionalni život. Pri rastancima se nastojte mirno i toplo pozdraviti, reći djetetu kada ćete se ponovno vidjeti te otići bez puno odugovlačenja. Važno je da se rastanci ne pretvore u dugotrajan plač i pregovaranja s djetetom. Najčešće se sama umire i okrenu drugim aktivnostima vrlo brzo nakon odlaska roditelja. Istraživanja pokazuju da roditeljska prisutnost, uz informiranje djeteta, najviše pridonosi bržem oporavku i smanjenju negativnih posljedica hospitalizacije. Ako je organizacijski moguće, poželjno je da roditelj bude cijelo vrijeme uz dijete, osobito ako je riječ o djetetu predškolske dobi.

Neplanirani odlazak

Kada je odlazak u bolnicu iznenadan, naravno da ne možemo unaprijed informirati dijete o svemu što ga očekuje. No, pokušajte tada odvojiti malo vremena za razgovor s djetetom o tome što se događa i zašto ostaje u bolnici.

I kod pripreme djeteta na bolnicu i kod iznenadnog ostanka u bolnici ostavite djetetu vremena i mogućnosti da vam izrazi brige i strahove, saslušajte ga i pokušajte utješiti, ohrabriti i vrednovati takve osjećaje kao normalne i prihvatljive.

Osmisliti dodatne sadržaje

Za boravka u bolnici dijete vrijeme provodi bez sadržaja koji mu u uobičajenim okolnostima ispunjavaju život, što ostavlja prostor za pojavu dosade, bezvoljnosti ili usmjerenosti na brige i strahove. Pokušajte s njim osmisliti vrijeme u bolničkom krevetu. U tome mogu pomoći različite igračke kojima se dijete voli igrati, slikovnice, knjige, stripovi ili časopisi, bojice, blokovi i različite bojanke, walkman ili discman za slušanje glazbe, društvene igre i slično. Redovito informiranje djeteta o tome što se događa kod kuće, u školi ili vrtiću, u vršnjačkoj skupini pomaže smanjenju osjećaja osamljenosti i isključenosti iz svakodnevnog života.

Iako je hospitalizacija stresno i emocionalno zahtjevno iskustvo i za djecu i za roditelje, u većini slučajeva djeca u kratkom vremenskom razdoblju prebrode i oporave se od tog događaja.

Osigurati što brži povrat u svakodnevicu

Nakon izlaska iz bolnice važno je dijete potaknuti i pomoći mu da priča onoliko koliko je spremno o tom iskustvu, da izrazi svoje osjećaje kroz razgovor, igru ili crtanje, te ga pritom mirno i pažljivo slušati i dati mu za pravo da se tako osjeća. Također je važno da se dijete što prije vrati u ustaljenu životnu rutinu i uključi u svakodnevne aktivnosti i obveze. Vodite računa o tome kako su djetetu i dalje potrebne iste odgojne granice kao i do tada te vaši konzistentni postupci prema njemu. To mu pruža doživljaj psihološke sigurnosti, stabilnosti i predvidivosti, koje su bile narušene tijekom boravka u bolnici. Pretjerano popuštanje i zaštićivanje na račun bolesti i hospitalizacije mogu samo omesti djetetovo prilagođeno uključivanje u svakodnevnicu i usporiti oporavak, a dugoročno donijeti smetnje u ponašanju i reagiranju.

Normalno je da nakon izlaska iz bolnice zahtijeva više pažnje i traži više fizičkog kontakta s roditeljima. Neka djeca mogu izražavati povećanu tjeskobu pri odvajanju od roditelja, povećan strah prije spavanja, mogu se javiti noćne more ili nemiran san, pojačana razdražljivost, a u rjeđim slučajevima noćno mokrenje, regresivna ponašanja (sisanje palca, tepanje) ili smetnje apetita. Te su posljedice prolaznog karaktera, i uz roditeljsku podršku, razumijevanje i povratak djetetove svakodnevne rutine trebale bi se brzo povući. No, ako su toliko izražene da onemogućuju dijete u svakodnevnom funkcioniranju, zadrže se dulje vrijeme ili se pojačavaju, bilo bi dobro potražiti savjet stručnjaka kako bi se posljedice i reakcije što prije umanjile.

Komentari