Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Kako nastaje star - malo dijete?

Kako nastaje star - malo dijete?

Kako nastaje star - malo dijete?
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 16.07.2012.
  • Broj pregleda: 381
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Star - mala djeca su djeca za koju, dok ih slušate i gledate, niste sigurni je li greška u slici ili tonu. Osoba je niska, no glava joj je proporcionalno velika, pa je očito da se radi o djetetu. Međutim, po onomu što i kako priča, čini vam se da su centimetri tu krivo raspoređeni. Takvo je dijete previše socijalizirano za svoju dob: vrlo je pristojno, pažljivo, ozbiljno i uredno.

Kako nastaje star - malo dijete? Nekad su, zapravo, sva djeca bila star - mala. Naime, sve do otkrića mikroskopa vjerovalo se da je dijete potpuno formirano već u spermiju ili jajašcu i da do rođenja - samo raste: tako se u udžbeniku embriologije s kraja 17. st. može vidjeti crtež spermija - punoglavca u kojem čuči dijete. Srednjovjekovni su slikari portretirali djecu, čak i novorođenu, s facijalnim karakteristikama i proporcijama odraslih ljudi. Bio je to odraz onoga što se događalo na socijalnom planu: djeca su rano ulazila u svijet odraslih, radeći već u dobi od šest ili sedam godina. Smrtnost je bila velika pa se roditelji, znajući za to, nisu previše niti trudili obratiti pozornost na specifičnosti dječje ličnosti: postupali su prema njima kao prema sebi ravnima.

Kako je sa star - malom djecom danas? Sve je isto kao i kod običnog, malog, djeteta - negdje do kraja druge godine. U trećoj godini djeca počinju intenzivno oponašati odrasle, prije svega roditelje. Druga djeca, ako ih u okolini ima, služe još tada samo kao kulise: netko tko se pored njih igra i komu se, eventualno, može oteti kakvu zanimljivu igračku.

Pri kraju treće godine raste zanimanje za zajedničku igru s drugom djecom. Problem nastaje ako te druge djece nema. Tada dijete:

  • igra se samo
  • zamišlja prijatelje i u mašti se igra s njima
  • i dalje se pretežno druži s roditeljima (djedom i bakom) osobito ako i oni to potiču: Bolje ti je da se igraš samnom.

Tako odrasle osobe i nadalje ostaju glavni dječji modeli: djeca uspješno kopiraju njihovo i verbalno i neverbalno ponašanje. Po samoj prirodi stvari to se češće događa ako su roditelji stariji: duže su čekali dijete i sada ga pretjerano zaštićuju, stalno su mu za vratom - u strahu da ga druga (zločesta i okrutna) djeca ne udare, ne rasplaču, ne zamažu... Zbog toga djetetu radije uzimaju dadilju nego da ga daju u vrtić - gdje još može pobrati i silne boleštine. Što se tiče ljudi s kojima se druže, većina ih već ima stariju djecu - koja zbrišu van kad male napasti stižu u posjetu.

Često je to jedino dijete u obitelji ili dijete koje je rođeno više godina poslije prethodnog. Razvitku star - malog djeteta pogoduje i dominantan stav jednog ili oba roditelja spram djeteta, a zbog kojeg se oponašanje takvog roditelja još dodatno učvršćuje.

Posljedice: Kad se, zbog polaska u školu, star - malo dijete napokon odvoji od obitelji, može imati poteškoća u prilagodbi na drugu djecu tj. drugi ga mogu odbacivati, potsmjehivati mu se, optuživati ga za ulizivanje odraslima. Potpomognuta podrškom roditelja Zavidni su ti jer si bolji od njih, takva si djeca postavljaju vrlo visoke ciljeve, nastoje biti u svemu savršena, no zapravo su osjetljiva i bojažljiva, osobito u društvu vršnjaka, te bez dovoljno samopouzdanja. To ih može onemogućiti u postizanju ciljeva koji bi bili u skladu s njihovim sposobnostima.

Da li, i kako, spriječiti da vam dijete bude star - malo? Nema sumnje, takva su djeca obično jako slatka, osobito ako se zovu Shirley Maclean ili glume malog lorda Fontelroya. No, u životu s ove strane ekrana, a za dobro samog djeteta, treba mu dozvoliti da bude - samo dijete. To ne znači da ga ne treba poticati da bude pristojno i uredno. To samo znači da i pristojnost i urednost imaju u dječjoj dobi svoje granice: nitko vas neće optužiti da ste loš roditelj ako vam dijete ne pozdravi s ljubim ruke, milostiva ili mu više hrane bude oko ustiju nego u njima. Od druge djece, doduše, može dobiti vodene kozice ili gripu, možda može naučiti i poneku psovku, no naučit će i komunicirati sa sebi jednakima: boriti se za sebe i surađivati s drugima. Zato, ako i ne ide u vrtić, osigurajte mu dovoljno društva vršnjaka: u susjedstvu, u parku, u igraonicama pri dječjim knjižnicama...

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:

Komentari