Dijete i govor

Kako dijete raste i sazrijeva tako sazrijeva i njegov govor pa i tu ima gradacija. Osnovno je da razumije govor i služi se rečenicom.

Da bi dijete ovladalo govorom treba postojati organska osnova za razvoj govora, a to prije svega podrazumijeva dobar sluh, normalnu inteligenciju, govornu motoriku, zvukovno zahvaćanje glasova, međusobno razlikovanje pojedinih glasova i jezične sposobnosti. Dijete usvaja osnovne elemente jezika zavisno od svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti i potreba (kao što uči hodati, crta ili trči). Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe da komunicira i shvati svijet u kojem raste i razvija se. Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtoga ili petoga mjeseca, sklopovi glasova što ih dijete proizvodi, a za koje je karakteristično da sadrže i glasove koji ne postoje u govoru okoline, počinju se mijenjati. Iz te glasovne produkcije postupno nestaje dio glasova, a glasanje sve više sadrži glasovne sklopove tipične za djetetovu govornu okolinu. Bitno obilježje prvih riječi je da dijete ne imenuje samo neki predmet, osobu ili situaciju već istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili situaciji.

Među djecom u dobi od dvije godine postoje velike razlike u pogledu ovladavanja govorom. Neka djeca na svoj prvi rođendan već govore kratkim rečenicama, dok druga to ne čine niti na drugi. Ipak, većina djece progovara u tom razdoblju. Ponekad se može desiti da dijete od pune dvije godine ne govori ili govori tek nekoliko u pravilu loše artikuliranih riječi. Kod dvogodišnjaka koji ne govori treba ponajprije obratiti pozornost na stupanj razumijevanja govora onih koji ga okružuju. Naime, razumijevanje se neće javiti ako je oštećena kora velikog mozga, dijete gluho ili mentalno retardirano. Razumije li dijete veći dio jednostavnih verbalnih naloga u vezi s predmetima i osobama iz svoje najbliže okoline (npr. "Daj mi žličicu!", "Pokaži gdje je mama!", zna pokazati tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i sl.), ono najvjerojatnije nema teškoća u recepciji govora pa će se i izražajna strana govora vjerojatno doskora razviti.

Poremećaj, ali i individualna karakteristika

Nerazvijeni govor odgovara kronološkom uzrastu djece od 2.-6. godine, čije su lingvističke relacije u zaostatku. Takvo dijete je u većini slučajeva motorički nespretnije od druge djece, njegovi pokreti su slabo koordinirani, crteži su nevješti, lateralizacija je nesigurna, tjelesna shema slabo uklopljena. Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje (veće od 6 mjeseci) može se očitovati i u razumijevanju i u govoru u različitom stupnju - od nerazumijevanja jednostavnih govornih naloga do nesposobnosti razumijevanja složenijih gramatičkih struktura. Međutim, češće kasni samo sposobnost govorenja, dok u razumijevanju govora nema većih teškoća. S obzirom da razumijevanje govora normalno ide nekoliko mjeseci ispred sposobnosti govora, ako je i ovaj poremećaj u pitanju onda je kašnjenje mnogo veće. U ostalim sposobnostima nema većih odstupanja, a neverbalna komunikacija je u većini slučajeva vrlo razvijena. Ono što se mora imati u vidu prilikom nastojanja da se govorni razvoj ubrza je da u govorno-jezičnom razvoju sposobnost govora ne može ići ispred sposobnosti razumijevanja govora i općeg razvoja. U razvoju govora postoje velike individualne razlike. Npr. dijete prvu riječ može izgovoriti s 9 mj., ali i sa dvije godine, a da kasnije postigne normalan govorno-jezični razvoj. Zato kažemo da kašnjenje u razvoju govora može biti individualna razvojna karakteristika, ali i poremećaj.

Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni razvoj govora se u najtežim slučajevima može prepoznati već u djeteta od godine i pol. Naime, u najtežim slučajevima dijete ne samo da ne govori već i ne razumije tuđi govor. Dijete od godine i pol već bi trebalo razumjeti mnogo toga - svakodnevne rečenice, a situacijski i mnogo više. Dijete koje ne razumije govor i ne govori, jer razumijevanje uvijek prethodi govoru, ponašati će se drugačije od ostale djece, jer će svoje potrebe i želje izražavati ekstremnim  ponašanjem (plačem, vriskom i sl.). Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Neka su povučena, neka agresivna, što opet ovisi o tipu usporenog govora - motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća u razumijevanju govora). U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor, ali ne govori. Obično razvije sustav gesti kojima komunicira s okolinom i tako zadovoljava svoje potrebe. Kako ipak mnogo toga ne može izraziti gestom, često ni njegovo ponašanje nije u skladu s dobi. Poremećaj se može primijetiti već oko druge godine, kada roditelji počnu uspoređivati govor svog djeteta s djecom s normalnim razvojem govora (tada djeca već slažu prve rečenice).

Ako je govor u manjoj mjeri slabiji, neka djeca se "provuku" preko roditelja. Razumijevanje govora može biti slabije izraženo tako da često ni roditelji ne primijete neka odstupanja, ali postoji vrlo reduciran govor koji se sastoji od desetak izoliranih riječi koje imaju vrijednost rečenice, a često su sastavljene od jednog ili dva sloga (npr. mama, tata, deda, nana, baba, beba, papa, ne, daj). Takvo se zaostajanje može primijetiti već oko dvije i pol godine života.

Kako dijete raste i sazrijeva tako sazrijeva i njegov govor pa i tu ima gradacija. Osnovno je da dijete razumije govor i da se služi rečenicom. Naime, dijete od tri godine se već treba služiti gramatički ispravnim rečenicama i to ne samo najjednostavnijima. Trebalo bi upotrebljavati eliptične, proširene, neproširene, nezavisno-složene pa i zavisno-složene rečenice ("Dobila sam bebu, jer sam bila dobra.", "Kada dođeš, donesi mi čokoladu."). Izgovor još nije čist, sve su riječi, naročito one duže i s konsonantskim skupinama iskrivljene, prilozi vremena i brojevi još nisu usvojeni, rječnik je skučen, ali struktura rečenice je ispravna.

U djece s usporenim razvojem govora izostat će razvoj rečenice. Obično neće prelaziti razinu jednostavno proširene rečenice. U rečenici često nedostaju vezne riječi kao pomoćni glagoli, prijedlozi, veznici. Rječnik je siromašan, a izgovor glasova zaostaje za izgovorom vršnjaka. U teškim slučajevima govor je nerazumljiv, da bi preko gradacija u najlakšim slučajevima odstupao po jednostavnijoj, ali ne gramatički pogrešnoj strukturi rečenice.

Savjet roditeljima

Kad roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta trebali bi se odmah obratiti stručnjaku logopedu. Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete za postupak s njim dok malo ne poraste. Jer, iako se možda radi o najblažim oblicima usporenog govora, ako mu se na vrijeme ne pruži odgovarajuća pomoć dijete će sigurno imati poteškoća u školi, ne samo s govorom, već i s čitanjem i pisanjem.

Zaostajanje u govornom razvoju može biti posljedica mnogih uzroka, a nije rijetko da se u istog djeteta nađe njih nekoliko. Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja. Važno je raditi na vezi zvuk - slika. Dijete treba poticati na govor putem onomatopeja iz prirode, davati mu slikovnice s velikim slikama bez puno detalja. Treba pridružiti i zvučne stimulanse (snimiti na kazetu mukanje krave ili meketanje ovce), tako da dijete može prepoznati životinju sa slike i uz pomoć zvuka.