Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Alergije - rastući zdravstveni problem

Alergije - rastući zdravstveni problem

Alergije - rastući zdravstveni problem
  • Objavljeno: Petak, 17.10.2008.
  • Broj pregleda: 2.257
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Učestalost alergijskih bolesti u izrazitom je porastu zadnjih četrdestak godina naročito u industrijski razvijenim zemljama. Uzroci ovog porasta kao i patogeneza bolesti još uvijek nisu dovoljno razjašnjeni.

Na osnovi dosadašnjih epidemioloških istraživanja smatra se, da oko 35% opće populacije boluje od neke alergijske bolesti uključujući rinitis, konjunktivitis, astmu, atopijski egzem/dermatitis, kontaktni egzem/dermatitis, urtikariju, gastrointestinalnu alergiju. Zabrinjavaju podaci koji govore o izrazito brzom porastu broja oboljelih među djecom. Danas se smatra da alergijske bolesti istodobno zahvaćaju više organa ili organskih sustava, pa se zbog toga moraju razmatrati kao opći zdravstveni poremećaj, koji je prema suvremenim saznanjima rezultat povezanosti nasljednih i stečenih čimbenika uvjetovanih stanjem u okolišu i načinom života.

Većina alergena vanjskih i unutarnjih prostora su topivi proteini, koji se povremeno unose u organizam udisanjem, inegestijom ili kontaktom preko kože.

Alergeni pogodni za unošenje u organizam udisanjem potječu od mnogobrojnih biljaka, životinja, insekata, plijesni. Najčešći izvor alergena vanjskih prostora su peludi i plijesni. Izloženost tim alergenima ima karakteristično sezonsklo obilježje, osobito za pelud, a ovisno je o mnogobrojnim čimbenicima u vanjskom okolišu, posebno o zemljopisnom području i metorološkim prilikama.

Pelud

Većina biljaka oplođuje se peludnim zrncima. U tom procesu oslobađaju se specifični proteini-alergeni, koji se mogu udisati kao alergenski aerosoli, zatim vezati na manje istovremeno oslobođene čestice (kao što su zrnca škroba) ili se osolobađaju iz peludnih zrnaca tek u dišnom sustavu. Biljke se dijele s obzirom na način oprašivanja na one koje se oprašuju vjetrom i one koje se oprašuju insektima. S gledišta senzibilizacije dišnog sustava važna je prva skupina biljaka. One proizvode velik broj peludnih zrnaca veličine 20-30 ?m glatke površine, koja dugo lebde u zraku i lagano se raznose vjetrom na velike udaljenosti. Druga skupina proizvodi znatno manje peludnih zrnaca, koja se uglavnom ne nalaze u atmosferi. Peludna zrnca veća od 40 ?m ostaju vrlo kratko u zraku, a od žitarica i druge ljetine u klasu veća su od 60 ?m i nemaju patogenetsko značenje. Prirodne i planinske vrste trava stvaraju male količine peluda. Većina biljaka oslobađa peludna zrnca rano ujutro za sunčanih dana. Čimbenik koji povoljno utječe na oslobađanje peluda je niska relativna vlažnost (<70%). Alergija se može razviti na pelud trava, stabala i korova.

Alergija na pelud je težak i rastući zdravstveni problem u razvijenim zemljama svijeta. Javlja u kasnijoj životnoj dobi s kliničkom ekspresijom u pretežno gornjim dišnim putovima, najčešće kao rinokonjunktivitis. Odnos između koncentracije peludnih zrnaca u zraku i pojave kliničkih simptoma je linearan. Poznavanje sezone polinacije i broja peludnih zrnaca u zraku omogućuje predvidivost kliničkih simptoma i pravovremenu primjenu medikamentne terapije za prevenciju simptoma (peludni kalendar).

Plijesni

Plijesni se mogu razvijati svugdje gdje ima vlage i kisika. Njihova je funkcija dezintegracija organskog materijala. Uzrokuju većinu bolesti biljaka, a rabe se u raznim industrijskim djelatnostima (proizvodnja hrane, lijekova, enzima).

Izvor alergena su spore i miceliji. Većina plijesni koje oslobađaju spore u vanjski okoliš razvija se na biljkama. Funkcija spore je ista kao i sjemenke. Veličina spora varira od 2 do 20 ?m. Na sporulaciju utječu vlaga i temperatura. Broj spora u zraku može varirati od nekoliko stotina u m3 u hladnim mjesecima do 50.000 u m3 u ljetnim mjesecima i u ranu jesen. Tada broj spora u zraku može biti 1.000 do 10.000 puta veći od broja peludnih zrnaca. Iako su spore mnogih plijesni znatno manje od peludnih zrnaca, njihovo značenje u izazivanju alergijskih simptoma nije ekvivalentno. Dominantne plijesni u vanjskom okolišu su Cladosporium spp., Botrylis spp., Alternaria spp., Ustilago spp.

Prisutnost Cladosporium spp. češća je u u sjevernoj Europi, a Alternaria spp. u mediteranskim područjima.

Cladosporium herbarum kao najčešća vrsta u vanjskom okolišu čini 40-80%, a Alternaria alternata 1-10% ukupnog godišnjeg sastava plijesni u zraku. Vrsta i koncentracija plijesni u zraku kao prirodnog aerosola ovisi o mnogo čimbenika kao što su temperature zraka, prevladavajući vjetrovi, sezonski klimatski čimbenici, cirkadijarni ritam tame i svjetla stupanj vlažnosti supstrata i atmosfere.

Senzibilizacija na plijesni razvija se u ranoj životnoj dobi. Ona je visoka u dječjoj dobi, a nakon toga se naglo smanjuje. Utvrđeno je da je 30-42% djece s alergijskim bolestima senzibilizirano na plijesni. Povezanost između broja spora u zraku i učestalosti senzibilizacije na osnovi kožnog testiranja utvrđena je u djetinjstvu, dok u kasnijoj životnoj dobi više nije izražena.

Suvremeno liječenje alergijskih bolesti bazira se na mjerama za izbjegavanje alergena, primjeni simptomatske terapije i specifičnoj imunoterapiji. Izbjegavanje izloženosti alergenima je jedna od glavnih terapijskih i preventivnih mjera, međutim nije utvrđeno kako tu izloženost monitirati i kako je efikasno provoditi. Kontrola vanjskog okoliša podliježe zakonskim i sanitarnim propisima, koji su međutim nedostatni za prevenciju alergijskih bolesti. Poznavanje biologije i ekologije alergogenih organizama bitno je za provođenje učinkovitih mjera za kontrolu alergena u okolišu, a time i za prevenciju alergijskih bolesti dišnog sustava.

Komentari

Najčitanije zanimljivosti