Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Čip koji vraća vid slijepima

Čip koji vraća vid slijepima

Čip koji vraća vid slijepima
  • Objavljeno: Petak, 09.10.2009.
  • Broj pregleda: 2.347
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Uz pomoć bioničkog oka, novog čipa koji se ugrađuje na stražnju stranu očne jabučice, osobe koje su potpuno izgubile vid mogle bi ponovno progledati.

Implantat pod nazivom Argus II ima ograničenja i ne može vratiti savršen vid, no prvi rezultati ohrabruju i mogli bi značiti revoluciju u tom području medicine, istaknuto je na konferenciji za novinare koju je u poliklinici Svjetlost, uoči oftalmološkog simpozija u Dubrovniku, održao dr. Lyndon da Cruz iz londonske Moorfields Hospital, jedan od vodećih kirurga i istraživača na tom području, izvještava Novi list.

Ovaj iznimni projekt je u fazi međunarodnog ispitivanja koje se provodi na 30 pacijenata u Europi i SAD-u u dobi iznad 25 godina, a trebat će još najmanje dvije godine da bi se vidjelo može li osobama koje su tijekom života oslijepile vratiti vid u mjeri koja bi omogućila život bez štapa ili psa-vodiča.

"Pomoću sustava Argus II potpuno slijepi ljudi, koji se ne mogu kretati bez vodiča ili pomagala, mogu ponovno vidjeti svjetlost, pratiti ravnu crtu, pronaći vrata. Razina percepcije kod pacijenata kojima je bioničko oko ugrađeno vrlo je različita, a kada shvatimo što uzrokuje te razlike, moći ćemo postići više," ističe dr. Cruz, koji je dosad izveo sedam operacija ugradnje bioničkog oka.

Sustav Argus II sastoji se od tri komponente: čipa koji se ugrađuje u oko pacijenta, posebnih video-naočala te mini-kompjutera kojega pacijent nosi na pojasu. Implantat se kirurški ugrađuje iza retine, a ultratanka žica koja učvršćuje očni živac omogućuje prijenos svjetla i slika u mozak. Na posebnim naočalama, koje pacijent mora stalno nositi, nalazi se mala kamera s odašiljačem koji šalje slike na čip ugrađen u oko. Implantat ima 60 elektroda smještenih na pločici. Podraživanjem različitih polja stvara se kontrastna slika uz pomoć koje osoba može prepoznati svjetlost ili obrise. Implantat ne treba mijenjati poput pacemakera, jer se čip u oko ugrađuje samo jednom i traje čitav život, a baterija se nalazi u mini-kompjuteru koji se puni poput mobitela.

Retinalni implantat već se pokazao uspješnim u vraćanju elementarnog vida pacijentima koji su oslijepili zbog makularne degeneracije ili retinitis pigmentoze, a ako se pokaže dovoljno djelotvornim, mogao bi vratiti vid mnogim osobama, u prvom redu oboljelima od dijabetesa i nasljedne degeneracije žute pjege, što su vodeći uzroci sljepoće u svijetu sa udjelom iznad 60 posto. Bioničko oko može vratiti vid izgubljen zbog degenerativnih promjena povezanih sa starošću, u nekim slučajevima i kod traume, no osobama koje su slijepe od rođenja prema dosadašnjim saznanjima ne može pomoći, jer oni nemaju obrasce prepoznavanja, njihov mozak ne zna kako procesuirati vizualne informacije.

Pacijenti kojima je dosad ugrađeno bioničko oko, ranije potpuno slijepi, počeli su prepoznavati svjetlost, razlikovati crnu, bijelu i sivu boju, hodati po svijetloj liniji. Iako se to čini kao relativno mali uspjeh, jer oni još uvijek vide vrlo slabo, to je prvi korak u primjeni nove tehnologije koja bi se mogla razviti do neslućenih razmjera, ističe dr. Lyndon da Cruz.

Ispitivanje postignuća pacijenata s ugrađenim implantatom, koje se u okviru Boston Retinal Implant Projecta odvija u sedam centara u SAD-u te tri u Europi (u Genevi, Parizu i Londonu) trajat će naredne dvije do tri godine, a tada će se utvrditi ima li osnove za komercijalizaciju, odnosno širu primjenu ugradnje bioničkog oka.

 

Komentari

Najčitanije zanimljivosti