Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Počinje mjesec borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti

Počinje mjesec borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti

Počinje mjesec borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 23.11.2015.
  • Broj pregleda: 10
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:
Počinje mjesec borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti

Svake godine u periodu od 15. studenog do 15. prosinca obilježava se Mjesec borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti. Ove godine prigodni tekst posvećujemo jednoj od suvremenih ovisnosti – ovisnosti o internetu.

Ovisnost o internetu

Oxfordovi rječnici definiraju internet kao globalnu računalnu mrežu koja pruža razne informacijske i komunikacijske usluge, a sastoji se od međusobno povezanih mreža pomoću standardiziranih komunikacijskih protokola. Internet je postao suvremeni izvor informacija i znanja, alat za komunikaciju, učenje i obavljanje radnih zadataka. Osim sve većeg broja korisnika, značajan je i porast vremena provedenog na internetu.

Ovisnost o internetu koncept je o kojemu se već više godina vode stručne rasprave, pa osim terminološke zbrke (ovisnost o internetu, ovisnost o računalu, problematična/patološka/kompulzivna uporaba interneta…) ne postoje ni standardizirani dijagnostički kriteriji, ni službena dijagnoza, ni općeprihvaćeni algoritmi liječenja. Iako je razmatrana mogućnost uvrštavanja ovisnosti o internetu u novo izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje Američkog psihijatrijskog udruženja (DSM-V), to se nije dogodilo. Ipak, poremećaj igranja internetskih igara (Internet gaming disorder) opisan je kao entitet vrijedan pažnje i daljnjeg istraživanja.

Sam pojam ovisnosti o internetu podrazumijeva različite računalne aktivnosti (obično izvan konkretnog obavljanja radnih zadataka i edukacije), koje u pojedinca dovode do socijalnih, tjelesnih i psihološko-psihijatrijskih problema: surfanje, pisanje blogova i e-mailova, chat, računalne igre, on-line kupovina, kockanje i klađenje, društvene mreže, gledanje pornografskih i drugih sadržaja i dr.

Nakon što je 1995. američki psihijatar Ivan K. Goldberg upotrijebio skalu za ovisnost o kockanju kao podlogu za kreiranje skale za ovisnost o internetu, te je objavio kao satiričku podvalu, ostao je zatečen brojem osoba koje su se javile tražeći pomoć. Prve dijagnostičke kriterije predložila je potom 1996. Kimberly S. Young. Ona definira ovisnost o internetu kao kompulzivno ponašanje povezano s internetom, koje utječe na normalan život te uzrokuje poremećaje u obiteljskim odnosima, odnosima s prijateljima i voljenim osobama te zahvaća radno funkcioniranje. Njezin Internet addiction test i dalje je najkorištenija skala na ovom području.

Istraživanja na temu ovisnosti o internetu u Hrvatskoj pokazuju zanimljive rezultate. Miliša Z. i Tolić M. u svom radu Kriza odgoja i ekspanzija suvremenih ovisnosti iznose procjene od oko 130 tisuća ovisnika o internetu u dobi između 20 i 30 godina u Hrvatskoj 2009. godine. Istraživanje Ovisnost o internetu među srednjoškolcima, autora Carević N., Mihalić M. i Sklepić M., provedeno 2013. godine na uzorku od 201 učenika srednjih škola Međimurske županije pokazalo je kako više od 30% učenika na internetu provodi više od 40 sati tjedno. Postoje „mali znakovi ovisnosti o internetu“ koji su izraženiji kod muške populacije i učenika te učenica gimnazije. Z. Šimić i Kolesarić V. 2002. godine su u svom članku „Postoji li ovisnost o internetu?“ objavili podatak o 11% ovisnika o internetu, dobiven na uzorku od 205 sudionika koji su istraživanju putem interneta pristupili dobrovoljno.

Studije provedene u SAD-u i Europi (Weinstein A, Lejoyeux M, 2010.) procjenjuju kako je prevalencija ovisnosti o internetu u općoj populaciji između 1.5 i 8.2%. Neka pak istraživanja (Chakraborty K et al., 2010.) izvještavaju o prevalenciji između 0.3 i 38%, što se tumači neujednačenošću, kako dijagnostičkih kriterija, tako i dijagnostičkih alata, uz veliku kulturalnu varijabilnost.

Etiologija samog poremećaja nije do kraja istražena, no dosadašnja istraživanja pokazuju kako su važne karike za nastanak ovisnosti o internetu biologijska vulnerabilnost, odnosno, genetsko nasljeđe, socio-kulturalni faktori i psihološko-psihijatrijske predispozicije. Tome možemo pridodati i tzv. krizu odgoja i vrijednosti suvremenog materijalističko-konzumerističkog svijeta. Kao i obično, isprepletenost nature, nurture i culture čimbenika odredit će razvoj i tijek bolesti.

Kao i kod drugih ovisnosti, uživanje sredstva ovisnosti (u ovom slučaju interneta) dovodi do aktiviranja tzv. centra za nagradu u mozgu i otpuštanja dopamina te dis-regulacije razine drugih neurotransmitera. Nucleus accumbens (mala regija mozga) ima vodeću ulogu u regulaciji odgovora na sredstvo ovisnosti.

Unatoč prisutnoj skepsi, neosporno je da se broj onih koji traže pomoć povećava, a problemi radi kojih se osobe javljaju po pomoć obično zadovoljavaju kriterije ovisnosti: gubitak kontrole i kompulzivna uporaba, stvaranje tolerancije, odnosno, sve dulje korištenje interneta i uporaba sadržaja sve jačeg podražajnog potencijala, apstinencijski sindrom (žudnja, napetost, promjene raspoloženja) kada osoba nije na internetu, nastavak uporabe unatoč negativnim socijalnim i drugim posljedicama i dr.

Ipak, postoje oni koji tvrde da se ne radi o ovisnosti već o simptomu nekog drugog psihičkog poremećaja. Osobna dobit (nagrada) u slučaju ovisnosti o internetu može biti višedimenzionalna, pa se postavlja pitanje radi li se o jednom ili više entiteta. Dodatno pitanje je i pitanje pretjerane patologizacije i psihijatrizacije ponašanja koje postaju sastavnim dijelom suvremenog života.

Uz čest psihijatrijski komorbiditet (poremećaj ličnosti, depresija, anksioznost, ADHD, druge ovisnosti…), zbog dugotrajnog sjedenja za računalom i zapostavljanja zdravijih navika i potreba, često se javlja i somatski komorbiditet: bolovi u leđima, sindrom karpalnog kanala, pretilost, umorne oči, neispavanost, anemija…

Evidentirano je više načina pružanja pomoći osobama s ovim problemom, no čini se kako je multimodalni pristup najbolji. Uz psihoterapiju, često je potrebno posegnuti i za farmakoterapijom – lijekovima.

Odgovor struke na ovu rastuću problematiku je edukacija sve većeg broja stručnjaka, definiranje programa liječenja i otvaranje bolničkih i vanbolničkih centara za liječenje uz apel za daljnjim istraživanjem i konačnim definiranjem entiteta, uključujući dijagnostičke kriterije i smjernice za liječenje.

Sve zainteresirane upućujemo da nam se radi savjetovanja o ovoj i sličnim problematikama jave u Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 12, 10000 Zagreb, koje radi svake srijede od 11 do 15 sati, bez uputnice, anonimno i besplatno. Dobiti nas možete i na broj telefona 01/4863-357 i na e-mail adresu zivjeti.zdravo@hzjz.hr.

Nemojte čekati! Bolje spriječiti nego liječiti!

Komentari

Najčitanije zanimljivosti