Čak i dok su još u majčinoj utrobi, hormoni mogu oblikovati stav osobe u mozgu prema novim tehnologijama.

Izloženost prenatalnom testosteronu ima utjecaj na razvoj mozga, što u kasnijem životu ili olakšava ili otežava nekoj osobi razumijevanje tehnologije.

Dr. Mark Brosnan, voditelj istraživanja, nam objašnjava: „Fascinantno je kako ovaj čimbenik u prenatalnoj izloženosti testosteronu utječe na fakultetske ocjene 20 godina kasnije."

„Naišli smo na mnoge tehnofobe za vrijeme našeg istraživanja, a to će nam pomoći da bolje shvatimo njihove tjeskobe povezane s računalima."

Znanstvenici su utvrdili kako je razina izloženosti prenatalnog testosterona veća kod studenata povezanih s računarstvom.

Razine izloženosti su bile mjerene u odnosu na duljinu prstenjaka i kažiprsta kod studenata, što bi značilo da veća razlika u dužini ukazuje na veću izloženost prenatalnom testosteronu.

Istraživači su usporedili duljinu prstiju kod 150 studenata računarstva te pronašli u svakom slučaju jasnu vezu između ocjena studenata i relativne dužine njihovih kažiprsta i prstenjaka.

Tim je također pregledao 119 ne-računalnih studenata i otkrio kako je kraći prstenjak u odnosu na kažiprst bio povezan s više osjećaja tjeskobe kod korištenja tehnologije.

Istraživanje sugerira da se manja izloženost prenatalnog testosterona povezuje s općom osjetljivošću na tjeskobu.

Dr. Brosnan je dodao: „Anksiozno osjetljivi ljudi, koji možda pate od tehnofobije, često razmišljaju o sebi u smislu neuspjeha ili da su glupi, ali u biti svatko ima različite prednosti i slabosti."

„Što ovo istraživanje pokazuje jest da ti ljudi nisu neuspješni. Odnos između izloženosti prenatalnom testosteronu i osjetljivosti na anksioznost sad može biti koristan u krojenje informacija o drugačijoj pomoći kod anksioznosti koja se odnosi na nove tehnologije."