Posljednja ispitivanja govore u prilog tomu da bi se pasivnu izloženost izdahnutim aerosolima osoba koje se nalaze u okolini korisnika e-cigareta trebalo smatrati potencijalno štetnom za zdravlje.

Izdahnuti aerosoli zagađuju zrak, jer sadrže ultrafine čestice kao i 1,2-propanediol, neke hlapljive organske spojeve i teške metale te nikotin. Razine nekih metala u zraku s izdahnutim aerosolima, kao što su nikal i krom, čak su i više u usporedbi s onima u slučaju izloženosti pasivnom pušenju. No ukupno uzevši, s izuzetkom teških metala, razine drugih čestica, nikotina, acetaldehida i formaldehida ipak su niže u zraku s izdahnutim aerosolom u odnosu na onaj s izdahnutim duhanskim dimom. Za sada nije poznato hoće li povećana izloženost otrovima i česticama u izdahnutom aerosolu dovesti i do povećanog rizika od bolesti i smrti među pasivnim inhalatorima kao što je slučaj kod pasivnih pušača i njihovoj izloženosti duhanskom dimu, no postoje određeni epidemiološki dokazi iz studija o okolišu koji ukazuju na štetne učinke čestica iz bilo kojeg izvora nakon kratkotrajne i dugoročne izloženosti, što znači da mjere javnog zdravstva trebaju težiti postizanju najnižih mogućih koncentracija.

Aerosoli iz e-cigareta nisu stoga samo „vodena para“, kako se često tvrdi u promidžbenim materijalima, već predstavljaju i ozbiljnu opasnost za zdravlje, posebno djece, adolescenata i trudnica. S druge strane, kao zamjena za konvencionalne cigarete i druge duhanske proizvode, za pušače e-cigarete ipak predstavljaju manje toksičnu varijantu, premda razine smanjenog rizika za sada još uvijek nisu poznate.

Zdravstveni rizici inhaliranja

Tipičnom uporabom e-cigarete stvara se aerosol koji, uz nikotin, najčešće uključuje: glikole, aldehide, hlapljive organske spojeve (VOC), policikličke aromatske ugljikovodike (PAH), specifične duhanske nitrozamine (TSNA), glioksal, metilglioksal, diacetil, acetol, metale, silikatne čestice i druge elemente.

Uz to, tipičnom uporabom e-cigarete su razine i broj poznatih toksičnih tvari i spojeva u aerosolu ipak bitno niži nego u duhanskom dimu konvencionalnih cigareta, uz izuzetak nekih specifičnih za elektroničke sustave poput glikoksala. No, razine nekih toksičnih tvari u aerosolu poput olova, kroma, nikla i formaldehida kod različitih proizvoda se mogu jako razlikovati, pa čak doseći i više razine od onih u duhanskom dimu.

S obzirom na relativno nedavnu pojavu e-cigareta, dokazi o njenom utjecaju na razvoj mnogih bolesti, naročito malignih, neće biti dostupni još godinama ili čak desetljećima; međutim, dokazi koji se temelje na procjeni kemijskih spojeva u otopinama i aerosolu iz e-cigarete ukazuju na potencijalnu citotoksičnost nekih otopina (koncentracija i broj različitih okusa u otopini), što bi trebalo izazvati zabrinutost i oprez radi uporabe e-cigareta kod trudnica.

Aerosol najčešće sadrži neke kancerogene spojeve i druge toksične tvari koje se nalaze i u dimu duhana, ali u prosječnim razinama od 1-2 reda veličine nižim nego u duhanskom dimu, dok su kod nekih proizvoda utvrđene razine kancerogenih agensa kao što su formaldehid ili akrolein poput onih kod nekih konvencionalnih cigareta.

Isto tako, s obzirom na adiktivnu prirodu nikotina, uporaba e-cigareta može imati štetne učinke tijekom trudnoće i doprinijeti razvoju kardiovaskularnoj bolesti. Iako sam nikotin nije kancerogen, čini se da je uključen u temeljne aspekte biologije malignih bolesti kao i neurodegeneracije. Mogućnosti isporuke nikotina su široke: od vrlo malih, pa sve do količina poput onih iz konvencionalnih cigareta, što ovisi o karakteristikama samog proizvoda, kao i o načinu uporabe i koncentraciji nikotina u otopini, stoga je prisutan i rizik od predoziranja nikotinom ingestijom ili dermalnim kontaktom. Postoji dovoljno dokaza da se upozori na oprez pri uporabi kod djece i adolescenata, te trudnica i žena reproduktivne dobi, radi mogućeg utjecaja od izlaganja nikotinu na razvoj mozga kod fetusa ili adolescenata.

Premda ne postoje egzaktni podaci o tome koliko je uporaba sustava elektroničke dostave nikotina i beznikotinskih sustava „sigurnija“ u odnosu na pušenje konvencionalnih cigareta, postojeći modeli ispitivanja sugeriraju da bi to trebalo biti barem tri puta, da bi se ove sustave moglo smatrati potencijalnom javnozdravstvenom dobrobiti.