Tisućljetna ljekovitost koja ne blijedi

Ljekovitost češnjaka, tj. njegov snažan i djelotvoran učinak na ljudsko zdravlje, poznata je od davnina. Još u Vedama, indijskim svetim knjigama, o češnjaku se govorilo kao o "svetoj božanskoj biljci i lijeku". U starom Egiptu faraoni su ga uvrštavali na popis tvari koje će im trebati na drugom svijetu, a poklanjao se i kao izrazit znak pažnje. U antičkoj Grčkoj najviše se propisivao kod plućnih bolesti, ali je zbog neugodna mirisa nakon njegova konzumiranja posjet hramovima bogova bio strogo zabranjen. Kasnije, u starom Rimu, Plinije Stariji tvrdio je da "nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući".
Blagotvoran antiseptički i antibiotski učinak češnjaka davno je uočen, pa su se različiti pripravci od češnjaka stoljećima koristili za ispiranje gnojnih rana i čireva; njime su se odstranjivali crijevni nametnici; češnjak se rabio za liječenje kolere, kuge, tifusa, dizenterije, upale pluća, bronhitisa i tuberkuloze, kao i za liječenje kašlja i glavobolje.

U našoj tradicionalnoj medicini predstavljao je univerzalni lijek u koji se imalo nepokolebljivo povjerenje. Osim što se koristio za sprječavanje, ublažavanje i liječenje različitih tegoba, češnjak je služio i u borbi protiv starenja, protiv kukaca i vampira, ali i ljubavnih problema, tj. njime se liječila impotencija. I danas u nekim seoskim kućanstvima možemo naći vijence češnjaka koji se koriste kao zaštitno sredstvo protiv zlih duhova i ostalih zlih nevidljivih sila.

Kao najpopularnija ljekovita biljka tradicionalne medicine, češnjak je u drugoj polovici prošlog stoljeća postao objektom brojnih znanstvenih istraživanja, rezultati kojih su u velikoj mjeri potvrdili njegovu svestranu ljekovitost. Primjerice:

• adenozin iz češnjaka sprječava stvaranje krvnih ugrušaka
• organske komponente iz češnjaka koje sadržavaju sumpor smanjuju razinu kolesterola i djeluju preventivno na razvoj malignih bolesti (u posljednim brojevima stručnih časopisa Journal of National Cancer Institute i Cacinogenesis objavljeni su rezultati znanstvenih istraživanja kojima se nedvojbeno potvrđuju antikancerogena svojstva češnjaka)
• aminokiseline iz češnjaka utječu na sniženje razine štetnog kolesterola (LDL) u plazmi, odnosno na povišenje koncentracije zaštitnog kolesterola (HDL) - češnjak snižava razinu kolesterola i triglicerida, čak i pri konzumaciji hrane s visokim udjelom masti
• potvrđen je njegov vazodilatatorni učinak (učinak na širenje krvnih žila), pogotovo na perifernim krvnim žilama, odnosno suženim krvnim žilama glave, oka i nogu - moguća korist u tretiranju nekih vrsta glavobolje i bolnih grčeva u potkoljenicama koji se kod nekih starijih ljudi javljaju čak i nakon kraćih šetnji
• dovodi do snižavanja krvnog tlaka za pet do deset posto
• normalizira ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih žila i opskrbu srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi
• djeluje na održavanje elastičnosti krvnih žila i smanjenje viskoziteta krvi
• pospješuje probavu i rad želuca te potiče rad jetre, bubrega i prostate
• za od davnine poznat antimikrobni učinak znanstveno je potvrđeno da potječe od alicina te da je vrlo učinkovit kod infekcije stafilokokima, E. colli, proteusom i pseudomonasom
• pomaže u liječenju raznih plućnih oboljenja, a izrazito je djelotvoran u liječenju gripe i bronhitisa
• dokazan je i antiparazitski učinak
  - u narodu se češnjak odavno koristi za izbacivanje dječjih glista
  - Enterobius vermicularis
• dokazano je i djelovanje na herpes viruse i kvasne gljive (Candida albicans).

Uza sve ove znanstveno potvrđene ljekovite učinke, slobodno se može reći kako je češnjak jedna od najvažnijih ljekovitih biljaka. Ali, valja znati kako je potreban oprez kod istodobne primjene češnjaka i preparata na bazi ginkga ili visokih doza E vitamina, jer se tako mogu prouzročiti problemi zbog pojačana krvarenja. Isto tako, u slučaju istodobnog korištenja preparata na bazi heparina, aspirina ili Trentala treba se obvezno posavjetovati s liječnikom.