Što učiniti u slučaju izbijanja zuba?

S obzirom na to da do ozljede i izbijanja zuba može doći bilo kada i bilo gdje, neovisno je li dijete pod roditeljskim nadzorom ili je pod nadzorom odgojiteljica u vrtiću, odnosno učitelja u školi, bitno je da sve osobe koje vode skrb o djeci budu upoznate i osposobljene primijeniti preporučene postupke u slučaju izbijanja zuba. Ako se dijete ozlijedilo, potrebno je zadržati prisebnost i ne paničariti. Treba provjeriti postoje li ozljede koje su potencijalno opasne za život. Pritom osim na vanjske znakove ozljeda (krvarenja, ogrebotine, razderotine, prijelome i dr.) treba pripaziti na simptome poput amnezije, nesvijesti, povraćanja i glavobolje, jer mogu upućivati na potres mozga i zahtijevaju neurološku obradu. Ako su ozljede u području lica složene i zahtijevaju hitnu obradu ili postoje prioritetnija stanja (npr. potres mozga), tada izbijeni zub ima manju važnost.

Ako se isključi postojanje ozbiljnih i za život opasnih ozljeda, površnim pregledom lica, odnosno usta treba utvrditi jesu li svi zubi na broju (pritom treba znati da se najčešće ozljeđuju gornji sjekutići te puno rjeđe donji prednji zubi). Ako pojedini zub ili njegova kruna nedostaju, potrebno ih je odmah potražiti u blizini mjesta na kojem se dijete ozlijedilo. Pronađeni treba pažljivo isprati hladnom vodom (paziti da zub ne ode u kanalizacijski odvod) i tako ukloniti površinske nečistoće, ali BEZ mehaničkog struganja korijena, te ga potom utisnuti natrag u praznu alveolu (reimplantacija). Iako ovaj postupak nudi najveće šanse za uspješnost reimplantacije, nažalost se u stvarnosti rijetko provodi, jer su osobe koje su u tom trenutku uz dijete uplašene i boje se to učiniti zbog nedovoljne stručnosti. Pojedini stomatolozi smatraju da samo trajne zube treba pokušati reimplantirati, a mliječne ne, jer onda postoji šansa da se zametak trajnog zuba inficira.

Ako reimplantacija zuba nije učinjena, poželjno je što prije odvesti dijete stomatologu koji će pokušati zub vratiti u alveolu. Najbolje su prognoze reimplantira li se zub unutar 30 do 60 minuta od nastanka ozljede. Prilikom prijenosa, zub treba držati u vlažnom mediju (fiziološka otopina, vlastita slina, voda ili mlijeko). Otopina slična fiziološkoj može se dobiti ako se u čašu vode od dva decilitra otopi mala žlica kuhinjske soli. Danas postoje i posebno priređeni setovi za prvu pomoć kod avulzije zuba koji osim posude i tekućine za prijenos zuba sadrže i sredstvo za dezinfekciju rane. Bilo bi poželjno da ovakav set ima svako kućanstvo s malim djetetom, a njima trebaju biti opskrbljeni i vrtići i škole.

Ono što se nikako ne smije učiniti prilikom avulzije zuba su mehaničko čišćenje i struganje površine korijena, bez obzira koliko on bio prljav, jer se tako odstranjuju stanice važne za ponovno svezivanje zuba s parodontnim tkivom u alveoli. Osim toga zub se ne smije sušiti niti prenositi u suhom, što se događa prilikom njegova umotavanja u maramice, gaze i slično. To dovodi do dehidracije još uvijek živih stanica na korijenu koje u suhom mediju počinju odumirati.Ako zub nije ispao iz alveole, ali je nakon traume postao jako pomičan, potrebno je pažljivo zagristi čistu maramicu ili gazu, te tako držati zub u alveoli na putu do stomatologa. Ovaj postupak je preporučljiv isključivo kod nešto starije i kooperativne djece, jer treba paziti da ne dođe do gutanja ozlijeđenog zuba. Nekada se može dogoditi da se zub nikako ne može pronaći. Tada je vjerojatno zub ostao negdje zagubljen u podlozi na koju je dijete palo ili ga je dijete progutalo. Osim toga moguće je da je došlo do utiskivanja zuba u alveolu, pa njegova kruna izgleda kraća. Svaku je ovakvu sumnju najbolje provjeriti rendgenskom snimkom.

Avulzije su češće kod dječaka nego kod djevojčica, što se može povezati s njihovom izraženijom fizičkom aktivnošću prilikom igranja. U mliječnom zubalu najviše ozljeda nastaje u dobi između druge i treće godine života, kada se djeca počnu sve više samostalno kretati. Zbog nedovoljne koordiniranosti pokreta, često znaju pasti i pritom udariti o neki tvrdi predmet. U mješovitom, odnosno trajnom zubalu najviše ozljeda nastaje u dobi između šeste i desete godine života, kada je pojačana socijalna aktivnost djece (odlazak u školu i pohađanje izvannastavnih aktivnosti), koja je obično, a pogotovo kod dječaka vezana i uz usvajanje i svladavanje određenih novih fizičkih aktivnosti. Smatra se da su ozljedama zuba sklonija djeca koja pokazuju znakove hiperaktivnosti, smanjene pozornosti, impulzivnosti i neprilagodljivosti. Iako ozljede zuba nisu opasne za život, one mogu izazvati brojne smetnje i komplikacije poput infekcije, apscesa, poremećaja u nicanju zuba, promjene boje zuba, ankiloze, ozljede zametaka trajnih zuba, ortodontnih anomalija nastalih zbog gubitka prostora u zubnom nizu i dr. Pravilnom i pravodobnom reakcijom u slučaju avulzije moguće je spasiti više od dvije trećine izbijenih zuba te izbjeći brojne komplikacije i troškove koji mogu nastati kao posljedica ozljede.