Osigurati što brži povrat u svakodnevicu

Nakon izlaska iz bolnice važno je dijete potaknuti i pomoći mu da priča onoliko koliko je spremno o tom iskustvu, da izrazi svoje osjećaje kroz razgovor, igru ili crtanje, te ga pritom mirno i pažljivo slušati i dati mu za pravo da se tako osjeća. Također je važno da se dijete što prije vrati u ustaljenu životnu rutinu i uključi u svakodnevne aktivnosti i obveze. Vodite računa o tome kako su djetetu i dalje potrebne iste odgojne granice kao i do tada te vaši konzistentni postupci prema njemu. To mu pruža doživljaj psihološke sigurnosti, stabilnosti i predvidivosti, koje su bile narušene tijekom boravka u bolnici. Pretjerano popuštanje i zaštićivanje na račun bolesti i hospitalizacije mogu samo omesti djetetovo prilagođeno uključivanje u svakodnevnicu i usporiti oporavak, a dugoročno donijeti smetnje u ponašanju i reagiranju.

Normalno je da nakon izlaska iz bolnice zahtijeva više pažnje i traži više fizičkog kontakta s roditeljima. Neka djeca mogu izražavati povećanu tjeskobu pri odvajanju od roditelja, povećan strah prije spavanja, mogu se javiti noćne more ili nemiran san, pojačana razdražljivost, a u rjeđim slučajevima noćno mokrenje, regresivna ponašanja (sisanje palca, tepanje) ili smetnje apetita. Te su posljedice prolaznog karaktera, i uz roditeljsku podršku, razumijevanje i povratak djetetove svakodnevne rutine trebale bi se brzo povući. No, ako su toliko izražene da onemogućuju dijete u svakodnevnom funkcioniranju, zadrže se dulje vrijeme ili se pojačavaju, bilo bi dobro potražiti savjet stručnjaka kako bi se posljedice i reakcije što prije umanjile.