Lijeka nema

Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje, snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti. Prognoza je u pravilu dobra, bolja u veće djece nego u dojenčadi, a najteža u bolesnika s encefalitisom.

Preostaje prevencija

Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih pripravaka protutijela.

Aktivna imunizacija postiže se cijepljenjem, koje je u našoj zemlji obvezno. Cjepivo čini živi, atenuirani (oslabljeni) virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez istodobna razvoja bolesti. U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, cijepljenjem stvorena protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. Redovito cijepljenje provodi se nakon navršenih 12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.

No, unatoč pravilno izvedenom cijepljenja, oko tri do pet posto djece ne stvori zadovoljavajuću razinu otpornosti i mogu oboljeti. U pravilu, protiv ospica se cijepe sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji kontraindikacija, odnosno svojevrsna prepreka cijepljenju, to određuje isključivo liječnik. Neka od važećih kontraindikacija za cijepljenje su: jaka alergijska reakcija na bilo koji sastojak cjepiva, leukemija, teške maligne bolesti i neka druga imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd. U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih reakcija na primjenu cjepiva, pa se nisu cijepila, no prema današnjim spoznajama ona se mogu redovito cijepiti.

Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije za primjenu postavlja liječnik (trudnice, teško i kronično bolesna djeca i djeca koja zbog različitih kontraindikacija nisu bila cijepljena, a bila su izložena zarazi - imunokompromitirani bolesnici, uključujući i bolesnike s AIDS-om, bez obzira na to jesu li cijepljeni ili ne, a bili su u kontaktu s virusom morbila, necijepljena djeca u situaciji epidemije, itd.). Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično traje samo oko četiri tjedna.

Izloženost infekciji nije prepreka cijepljenju, pa ako se od trenutka kontakta s virusom ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana, odnosno pasivna unutar šest dana, bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti.