Postnatalno stečena rubela

Epidemiološki podaci

Rubela je rasprostranjena u cijelom svijetu, a u urbanim krajevima je endemska bolest. Najveća učestalost bolesti prije ere cijepljenja bila je u dobnoj skupini od pet do 14 godina, no danas se češće javlja u starije djece i adolescenata. Jedini prirodni izvor zaraze je bolestan čovjek, a prenosi se kapljičnim putem. U ljudski organizam virus prodire kroz sluznicu dišnog puta, umnažava se u lokalnim limfnim čvorovima vrata, nakon čega ulazi u krv i širi se cijelim tijelom. Bolesnik postaje zarazan za okolinu oko tjedan dana prije pojave osipa i ostaje još oko dva tjedna nakon pojave osipa. Djeca majki koje su otprije stekle otpornost prema rubeli, u pravilu ne obolijevaju od te bolesti u prvih pet, šest mjeseci života jer su zaštićena u trudnoći prenesenim protutijelima. Posebnu važnost rubeli daje činjenica da velik broj zaraženih ljudi prolazi bolest bez jasnih kliničkih znakova.

Prema rezultatima nekih ispitivanja, njihov je udio više od 50 posto ukupnog broja oboljelih, što znatno otežava prepoznavanje bolesti i mogućih izvora zaraze.

Povećanje limfnih čvorova najstalniji simptom

Klinička slika dijeli se u tri razvojna stadija. Stadij inkubacije, koji traje 14 do 21 dan, tijekom kojeg virus ulazi u ljudsko tijelo, razmnožava se i krvlju širi po cijelom tijelu. Iako u tom stadiju u pravilu nema znakova bolesti, inficirana osoba već može postati zarazna za okolinu. Slijedi jedan do pet dana prodromalnog stadija, koji je blag, katkad jedva zamjetljiv. Od simptoma su mogući malo povišena tjelesna temperatura (rijetko prelazi 38,40C), malaksalost, glavobolja, kataralni simptomi. Svi su u načelu izraženiji u odraslih bolesnika.

Najvažniji i najstalniji simptom u ovom stadiju je povećanje limfnih čvorova glave i vrata (ponajprije onih na zatiljku, stražnjoj strani vrata i iza uha). Čvorovi mogu narasti do veličine lješnjaka i postaju osjetljivi na dodir. Nerijetko je i slezena povećana, a može se razviti i otok limfnih čvorova bilo koje druge regije. Povećanje limfnih čvorova često je i prvi znak bolesti, koji se javlja nekoliko dana ranije, najkasnije 24 sata prije pojave osipa, te može trajati tjedan ili više dana

Tijekom eruptivnog stadija, koji traje jedan do četiri dana, pojavljuje se osip koji je u pravilu sitno mrljast i svijetle, crveno-ružičaste boje. Sitniji je od osipa kod ospica i obično ne konfluira, osim katkad na licu. Najprije se pojavljuje na licu i vratu, a zatim se vrlo brzo (katkad i u nekoliko sati) proširi cijelim tijelom. Trajanje osipa je kratko i najkasnije četvrti dan nestaje, istim redoslijedom kojim je nastao. Temperatura najčešće nije bitno povišena. Nestanak osipa ne znači istodobno i kraj bolesti, kao što ni izostanak osipa ne isključuje postojanje bolesti.

Dijagnozu nije teško postaviti kad su prisutni svi karakteristični simptomi, ili postoji i još podatak o kontaktu s rubelom. No, klinička slika katkad nije upečatljiva, pa se za potvrdu koriste posebne laboratorijske pretrage (raženje specifičnih protutijela u krvi pacijenta, izolacija virusa itd.)

Komplikacije rijetke i prolazne

Javljaju se prije svega u starije djece i odraslih. Poliartritis (upala zglobova) se obično javlja drugog, trećeg dana bolesti i češći je u djevojaka i žena. Najčešće su zahvaćeni mali zglobovi šaka, a upala je praćena povišenjem tjelesne temperature, bolovima, otokom ili izljevom u zahvaćenim zglobovima. Bolest obično traje od nekoliko dana do dva tjedna, rijetko mjesecima.

Purpura (kožno krvarenje) je rijetka komplikacija, a još su rjeđa krvarenja iz mokraćnog ili probavnog sustava. Encefalitis (upala mozga) nastaje u 1:6000 slučajeva i najozbiljnija je komplikacija s moguće teškim i trajnim posljedicama. U visokom postotku može završiti i smrću (prema nekim autorima i 15 - 20 posto).