RAD NA OTKLANJANJU MUCANJA

Da bi se moglo otkloniti, mucanje mora dijagnosticirati stručnjak za poremećaje jezika i govora tj. logoped. U dijagnozu se unosi povijest poremećaja:

• Podaci o početku mucanja
• Podaci o okolnostima u kojima se javlja mucanje
• Podaci o okolnostima pod kojima se mucanje pojačava ili smanjuje
• Procjena jezičnih i govornih sposobnosti

Postoji više oblika otklanjanja mucanja. Svaka od tih metoda može dijelom ublažiti mucanje do neke mjere, ali ne postoji lijek koji će sa sigurnošću potpuno ukloniti mucanje. Ako se na vrijeme ustanovi problem i liječi, može se spriječiti da razvoj mucanja ne prijeđe u doživotno mucanje. Upravo zbog toga potrebno je napraviti procjenu govora djece koja mucaju. Razvojno mucanje obično se otklanja edukacijom roditelja o preoblikovanju djetetove govorne okoline.

Roditelji se često upućuju na slijedeće:

• Osigurati opuštenu kućnu atmosferu koja pruža dovoljne mogućnosti za govor djeteta
• Suzdržati se od kritiziranja djetetova govora ili negativnog reagiranja na teškoće u govoru. Roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanog govora ili tražiti da ponavlja tu riječ dok je tečno ne izgovori
• Ne nagovarati dijete da govori pred mnogo ljudi
• Pozorno slušati dijete dok govori
• Govoriti opušteno i polako. Ukoliko roditelji tako govori i dijete će često govoriti jednako sporo i opušteno. Ne smije mu se govoriti da razmisli što će reći prije nego započne razgovor
• Treba pričekati da dijete izgovori riječ do kraja. Ne bi trebalo dopunjavati dječje riječi ili misli
• Potrebno je otvoreno razgovarati s djetetom o mucanju ukoliko dijete začne tu temu
• Treba slušati što dijete govori i reagirati na sadržaje a ne na mucanje
• Od mucanja se ne smije učiniti nešto čega bi se dijete sramilo, već o mucanju treba razgovarati kao o bilo čemu drugom

Rad logopeda na otklanjanju mucanja djece treba početi što prije. To je bitno zbog toga da se dijete ne nauči na to da ima govorni poremećaj. Što se prije počne raditi na otklanjanju, to če prije i efektnije problem biti uklonjen. U slučaju mucanja vrlo je bitno da se stvori suradnja između logopeda, roditelja i odgajatelja.

Sa djecom koja imaju problem s mucanjem treba razgovarati polako da shvate i čuju svaki izgovoreni glas. S djetetom treba raditi na način da ga treba učiti da lagano ispušta zrak te da uzme dovoljno zraka da uspije izgovoriti cijelu rečenicu u istom dahu. Da ne udiše nakon svake riječi. Kroz lagan govor logopeda, dijete bogati svoj pasivni rječnik i uz pomoć ga pretvara u aktivni što mu pomaže da se lakše izražava. Da bi dijete lakše shvatilo što govori, ponekad se potencira da zatvori oči i tako na neki način prisiljeno sluša svoj govor tj. bolje formira akustičke predstave. Ovaj način rada treba prakticirati po danu kada je dijete odmorno, ne treba ga nametati i ne smije trajati dugo. Kad dijete pogriješi u govoru ili zamuca, treba mu ponoviti ono što je htjelo reći, ali ne zahtijevati da ono to ponovi, dovoljno je da samo čuje.

Kad se dijete zainteresira za govorne vježbe, logoped i odgajatelj će lakše nenametljivo uvoditi dijete u vježbe. Zbog toga treba osigurati vedru i ugodnu atmosferu, ali sve kroz igru. Govorne vježbe se provode kroz igru, pjesmu, priče i stihove u rimi. Kad se s djetetom već neko kontinuirano vrijeme radi, polako se uvodi razgovor tipa pitanje-odgovor. Dijete se opusti i upusti u razgovor. Važno je da se svaka vježba poprati slikama i riječima smislenog značenja i riječima iz svakodnevnog rječnika. Govorno gradivo se postepeno proširuje. Polagan i razgovijetan govor se zamjenjuje normalnim tečnim govorom.

Vrlo su bitne i vježbe disanja, naravno kroz igru. Npr. Puhanje balona, puhanje u svijeću da se plamen lagano savija, na kraju ugasi, puhanje kroz slamku u posudu s vodom?