Kako roditelji mogu učiniti dobro svojoj djeci?

Pedesetih godina prošlog stoljeća tri harvardska psihologa provela su do tada najveća istraživanja o odgoju djece u SAD. To su bili Robert Sears, Eleanor Maccoby i Harry Levin. Oni su pokušali otkriti koja roditeljska ponašanja dovode do razlika u razvoju ličnosti njihove djece. Ispitali su 379 majki čija djeca su išla u vrtiće u Bostonu i kod svake majke ocijenili oko 150 ponašanja vezanih uz odgoj djeteta.

Dvadeset godina kasnije tim harvardskih psihologa koje je predvodio David McClelland kontaktirao je većinu djece tih majki koja su tada imala 31 godinu. Većina je bila u braku i imala vlastitu djecu. S njima su obavljani intervjui i provedena psihologijska testiranja.

Zaključili su da ono što odrasli ljudi rade i misle nije povezano s nekim specifičnim odgojnim tehnikama u njihovom ranom djetinjstvu. Jesu li ih majke dojile ili ne, kako su roditelji provodili toaletni trening, jesu li povremeno dobili koju pljusku - nije imalo nikakvog utjecaja i bilo je nevažno. No ono što jest bilo važno je kako su se roditelji osjećali sa svojom djecom. Je li majka voljela dijete i uživala igrajući se s njim ili ga je držala nečim što joj u životu smeta i ima mnogo nepoželjnih osobina? Djeca čiji očevi su pokazivali emocionalnu toplinu bila su kao odrasli ljudi tolerantniji i s više razumijevanja prema drugima. Evo što na kraju kažu autori istraživanja:

Kako roditelji mogu učiniti dobro svojoj djeci? Ako žele da im djeca budu moralno i socijalno zrela kad odrastu, odgovor je jednostavan: volite ih, uživajte u njima, budite u njihovom društvu. Nemojte stvoriti dom koji će samo vama biti ugodan. Mislite i na djecu. Nemojte ih gledati kao smetala koje treba pod svaku cijenu kontrolirati.