Problemi nedonošene djece pri ostvarenju prava iz domene socijalne skrbi

Prerano rođenje djeteta unatoč intenzivnoj medicinskoj skrbi koja mu se pruža donosi moguće rizike za zdravlje i budući tjelesni, mentalni i senzorički razvoj. Da bi se iskoristile kompenzatorne mogućnosti nezrelog organizma nastoji se što ranije djecu uključiti u habilitacijske postupke koji se provode ako je moguće u obiteljskom okruženju pod nadzorom tima stručnjaka. Za uspješno provođenje takvih postupaka uz edukaciju i veliki angažman roditelja nužna je potpora društva.

Prava djece s teškoćama u razvoju regulirana su u Republici Hrvatskoj s više zakonskih akata, među ostalim Zakonom o socijalnoj skrbi i Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama. Postupci i uvjeti za utvrđivanje vrste, stupnja i težine tjelesnog i mentalnog oštećenja, vrste i težine psihičke bolesti radi ostvarenja prava iz socijalne skrbi, te prava na dopust roditelja regulirani su podzakonskim aktima u kojima se koriste isti uvjeti za vještačenje odraslih kao i dojenčadi, djece i mladih što dovodi do velikih poteškoća pri vještačenju, posebno najmlađih skupina. Od 2002. godine u sastav tijela vještačenja u nadležnosti socijalne skrbi za navedenu populaciju djece i mladih uključeni su pedijatri i specijalisti školske medicine što ukazuje da su prepoznate specifične potrebe te populacije.

Uključenje kompetentnih stručnjaka sigurno je podiglo kvalitetu vještačenja i amortiziralo nedostatke podzakonske regulative. Novim Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama iz 2008 godine ovi specijalisti su ponovo isključeni iz procesa ostvarivanja dijela prava te populacije.

Organizam djeteta i mlade osobe karakterizira rast i razvoj te je u strukturi, aktivnostima i funkcioniranju u stalnoj promjeni, što sa specifičnim morbiditetom te populacije utječe na nastajanje specifičnih potreba. Napredak medicinska tehnologija i razvoj znanosti nudi nove mogućnosti liječenja, njege djece i osiguravanja vitalnih funkcija u krugu obitelji. Rehabilitacijski postupci nastoje se primijeniti što ranije da se iskoristi mogućnost kompenzacije postojećeg oštećenja. Ove pretpostavke potrebno je ugraditi u akte kojima se reguliraju prava djeteta s težim oštećenjima zdravlja i poteškoćama u razvoju.