Čimbenici koji utječu na ponašanje djeteta prilikom posjeta stomatologu

Postoji više čimbenika koji mogu pozitivno ili negativno utjecati na ponašanje djeteta prilikom posjeta stomatologu. Dobro je da ih roditelji poznaju, jer im mogu biti od velike pomoći prilikom pripreme djeteta za odlazak na stomatološki pregled.

Dob djeteta ima velik utjecaj na način ponašanja u potencijalno neugodnim situacijama. S obzirom na dob, djecu se može podijeliti na malu djecu do tri godine, predškolsku djecu i školsku djecu.

Mala djeca do tri godine zahtijevaju posebno razumijevanje i strpljenje pri radu. Kako su često vrlo vezana uz majku, poželjno je da je majka barem u početku u blizini djeteta prilikom stomatološkog pregleda. Ponekad, ona mora biti spremna bez straha s djetetom sjesti u stomatološku stolicu i držati dijete dok stomatolog obavlja pregled i eventualne zahvate. Veoma je bitno da dijete u ovoj dobi stekne pozitivno i ugodno iskustvo tijekom boravka kod stomatologa, jer to olakšava rad u budućnosti.

Djeca predškolske dobi brzo mijenjaju raspoloženja i znaju biti tvrdoglava, pa je u radu s njima potrebno dosta odlučnosti. Na njihovo ponašanje u stomatološkoj ambulanti velik utjecaj ima odnos s roditeljima. Djeca popustljivih roditelja znaju biti prkosna jer su navikla da je sve po njihovoj volji, dok se djeca prestrogih roditelja neprimjerenim ponašanjem kod stomatologa osvećuju roditeljima, koji ih ne mogu na licu mjesta kazniti. Stomatolog kod ovakve djece najviše uspjeha ima s prijateljskim pristupom kojim se ignorira njihovo negativno ponašanje i razgovorom kojim se tumače svi predstojeći stomatološki postupci.

Djeca školske dobi su već puno ozbiljnija i kooperativnija, a za suradnju ih je najlakše motivirati vlastitom ulogom u očuvanju zdravlja i estetike zuba, što su čimbenici vrlo bitni u interakciji s vršnjacima, čija važnost raste proporcionalno dobi djeteta.

Na način ponašanja djece kod stomatologa velik utjecaj ima i stav okoline u kojoj dijete najčešće boravi, a to su obitelj, te vršnjaci iz vrtića ili škole. Roditelji, starija braća ili sestre, djedovi, bake, itd. nikada ne smiju pred djecom iznositi svoja neugodna iskustva iz stomatološke ambulante. Djeca u mnogim stvarima oponašaju starije, a pogotovo roditelje, te ono što čuju od njih može stvoriti neku lošu predrasudu prema stomatologu. Roditelji često griješe, kada djecu plaše odlaskom stomatologu, jer dijete to automatski doživljava kao nešto ružno i neugodno.

Djeca u vrtiću ili školi znaju jedni drugima prepričavati svoja iskustva kod stomatologa i pritom često određene stvari preuveličavaju, kako bi bili hrabriji i odrasliji. Takve priče znaju uplašiti ostalu djecu, pogotovo onu mlađu, te ona sugestivno nastoje izbjegavati takve situacije. Najkorisnije je da roditelj djeci spominje pozitivne primjere među njihovom braćom i sestrama ili vršnjacima. Tako se djeca mogu uvjeriti da posjet stomatologu nije tako strašan i neugodan. Nije preporučljivo djecu motivirati da budu dobra kod stomatologa obećavajući im nagrade, jer to u njima odmah budi sumnju da se u stomatološkoj ambulanti događa nešto strašno što njima nije po volji.