Dijete i kronična bolest

Kronične bolesti u djece nisu rijetke, tako da otprilike jedno dijete od šestero ima neki oblik kroničnog poremećaja.

Kao i svake godine uoči polaska djece u prvi razred, mi koji radimo s njima razmišljamo o tome koliko su zdrava, s kojim kroničnim bolestima počinju školovanje, hoće li i kako to utjecati na njihov uspjeh u školi, kako će ih prihvatiti vršnjaci te kako će nastavni program utjecati na njihovo zdravlje.

Djeca k nama dolaze uglavnom iz pedijatrijskih službi, katkad od odabranih liječnika obiteljske medicine s već dijagnosticiranim kroničnim bolestima. To, naravno, ne isključuje mogućnost otkrivanja pojedinih poremećaja na sistematskom pregledu prije upisa u prvi razred, te redovitim sistematskim pregledima tijekom osnovne škole.

Razgovarajući s učenicima o tome što je kronična bolest, oni uglavnom kažu da je to nešto što traje cijeli život te da njihovi roditelji, bake i djedovi piju lijekove svaki dan. Sličnih razmišljanja ima mnogo i lijepo je znati da djeca mogu razlikovati bolest koja traje neko vrijeme i prođe, od one koja obilježi veći dio života. A kronične bolesti u djece nisu rijetke, otprilike jedno od šestero ima neki oblik kroničnog poremećaja koji mogu varirati u obliku i intenzitetu. Što je dijete mlađe, to je izraženija povezanost duševnog i tjelesnog zdravlja. Psihosocijalni čimbenici također su važni za razumijevanje i liječenje kroničnih bolesti, a i sama bolest uvijek ima utjecaja na psihosocijalne aspekte života djeteta i obitelji.

Upravo su kronične bolesti jedno od područja koje zahtijeva dobru suradnju liječnika različitih specijalnosti (pedijatra, liječnika školske i obiteljske medicine, dječjih i adolescentskih psihijatara). Ne smijemo zaobići ni školu koja je dužna voditi brigu i o zdravlju, posebno kronično bolesne djece, s obzirom na to da ona snažno utječe na razvoj ličnosti djeteta. Posebno je važna velika briga o djetetu koje tek polazi u školu. Da bi se osigurali optimalni uvjeti, uz učitelja i profesora radi stručni tim koji čine psiholog, pedagog, defektolog i liječnik školske medicine kojem ta škola pripada.

Analiza uspjeha u školi kronično bolesne djece pokazala je da su oni u 87 posto slučajeva odlični i vrlo dobri učenici i da nema razlike u odnosu na zdravu djecu, kao što se pokazalo da nema bitne razlike ni u njihovu ponašanju. Učitelji i profesori smatraju da je najbolje ako ga o bolesti djeteta najprije informira roditelj, a školski liječnik uputi o ponašanju prema djetetu i njegovoj bolesti. Problemi često nastaju zbog odluke smije li pohađati satove tjelovježbe, i ako smije, što i u kolikoj mjeri. U tim slučajevima posebno dobiva na važnosti timski rad.