Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Djeca na odmoru

Djeca na odmoru

Djeca na odmoru
  • Objavljeno: Subota, 24.07.2010.
  • Broj pregleda: 605
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Pustite me da živim - reći će dijete, malo starije, tj. ono koje se već vrijeđa što ga se (još uvijek) smatra djetetom - zabezeknutom roditelju koji obično posljednji dozna da je dotična dječja osoba zainteresirana i za aktivnosti poslije crtanog filma. Osobito izvan kuće. I osobito na godišnjem odmoru. Koji su oni, tj. odrasli, čekali cijelu godinu i sad se žele odmoriti ne opterećujući se nijansama pojma živjeti.

No, to je - recimo dijete - neumoljivo: Svi mogu ići..., Svi mogu ostati do..., Samo ja moram..., Pa, ljeto je, I vi ste na odmoru itd., produciraju se argumenti prosječnom brzinom od pedeset u minuti. Što da radi već prilično izbezumljen roditelj? U školi je učio koliko je žena imao Henrik VIII, kako se zvao Aleksandrov konj i mnoge druge važne stvari (škola nas priprema za život), no na ovakve sitnice ga nitko nije upozorio. A vrijeme kada je on bio te dobi, bilo je potpuno drugačije, čak ako i zanemarimo osobno (slabo) pamćenje tj. vlastite sukobe s roditeljima.

Gotovih recepata za pojedine životne situacije i odnose nema. U ovom konkretnom slučaju, pri donošenju odluke treba uzeti u obzir da dijete također zaslužuje odmor (škola je naporna, a nerijetko znade biti i stresna), da ima svoje interese, želju za priznanjem, afirmacijom, u društvu sebi sličnih i potrebu da se isto kao oni odijeva i ponaša. Ono još traži sebe i svoj identitet - pretjeranim mu zabranama u tomu nećemo pomoći.

Prva pupčana vrpca s djetetom prekinuta je po porodu; u godinama što slijede dijete u potpunosti ovisi o roditeljskoj brizi, dok jednog dana ne odluči tu vezu pregristi i otpočeti s osamostaljivanjem. Ono što treba sada (kao i uvijek, ali u možda različitim omjerima) su ljubav, pomoć, podrška, razumijevanje i povjerenje. Nema, srećom, načina da ga se drži pod staklenim zvonom i nadzire dvadesetčetiri sata! Međutim, sve što se do tada ulagalo u dijete, sada počinje donositi plodove. Imamo li povjerenja u svoj minuli odgojni rad? Pustimo (i) djecu da žive. Ne činimo im ono što smo kao djeca zamjerali svojim roditeljima. Odnosno, kao što netko reče, među roditeljima i djecom bilo bi puno manje nesuglasica kad bi se roditelji prisjetili kako su i sami jednom bili djeca i kad bi se djeca podsjetila kako će jednog dana biti roditelji. A kad se potroše sva ostala sredstva - ionako ostaje samo dogovor.

Zapravo će većina djece na pitanje koje godišnje doba najviše vole spremno odgovoriti: ljeto! Ljeto zato jer se sunčaju i kupaju, jure uokolo nesputani teškom odjećom, obućom i roditeljskim upozorenjima: Pazi da se ne usvinjiš/ne podereš nove hlače/ne izgubiš jaknu. Ljeti se deru samo koljena i gubi se glava... Ovo s glavom se osobito odnosi na one malo starije. Naime, i za njih je ljeto definitivno najljepše godišnje doba. Zato jer nema škole. Pa im glava niti ne treba.

Za neke je ljeto početak života bez pelena, a za neke - i bez gaća. (Svaka sličnost s gaćama na štapu je slučajna; one se na štapu mogu nositi u svako godišnje doba.)

Ljeto je godišnje doba u kojem se, umjesto danas za sutra, kuha danas za danas. Roditelji su opušteniji: ili su sami na godišnjem ili su im šefovi na godišnjem. Tijekom godine iscrpili su kvotu zabrana i ograničenja, pa djeca lakše dišu. Argument moraš biti kući u deset jer sutra ujutro ideš u školu okrutno im je otrgnut s repertoara svakodnevnog zanovijetanja. Dok smisle štogod ljetu primjerenije - djeca uživaju. (Javite se ako imate štogod suvislo i otporno na udarce tipa: Azaštomogusvidrugi...?, Pa rekla si da je najvažnija škola, zar nemam dobre ocjene, zar se ne mogu i ja malo odmoriti?, Prošle godine sam isto morala dolaziti u jedanaest, a sad sam starija! i sl. Njihove odgovore ne morate dojavljivati; to je nešto toliko univerzalno da mora da im je zapisano u genima. Netragom nestaje tek u trenutku kad sami postanu roditelji.)

Ljeto je i dobra prilika za naspavati se. Budući da su noći kraće, djeca ustaju iz kreveta tek u podne. Roditelji glede toga pokazuju totalno nerazumijevanje. Rano ujutro treba, naime, pokositi travu po stanu i pomusti krave... Zanimljivo je da su do pred koju godinu ti isti roditelji kosu čupali kad bi se djeca ujutro - naravno, samo subotom, nedjeljom i općenito u dane roditeljskog odmora, pa tako i ljeti - prerano budila. Neki ljeti razveseljavaju svojom posjetom daleke rođake. Za štrebere je ljeto šansa da pročitaju cijelu lektiru i u miru domisle što je pisac želio reći. Za one, pak, koji preferiraju provode u drugim godišnjim dobima, ljeto je zadnja prilika da nabave kartu za prelazak u viši razred.

Ljeto je i dobro vrijeme za dijete da se stavi u službu kakvog kućnog ljubimaca (krave isključene!) tj. da ima dovoljno vremena da upozna ljubimca i njegove potrebe.

Dakle, svatko ima svoje ljeto, svoj dio sunca i svoje razloge za uživanje. I to je u redu.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:

zapisi_20iz_20tri_20zenska_20kuta.jpg

Komentari

Najnovije

Najčitanije