Lijekovi

Lijekove za sprječavanje pojave simptoma bolesti kretanja dijelimo u nekoliko skupina: antagoniste muskarinskih receptora, antagoniste histaminskih receptora, te u kombinaciji s ove dvije skupine lijekova koristimo i simpatomimetike.

Uz ove opće mjere, danas kinetoze možemo spriječiti uzimanjem lijekova prije puta, jer je profilaksa kinetoza mnogo jednostavnija od njene terapije.

Lijekove za sprečavanje pojave simptoma bolesti kretanja dijelimo u nekoliko skupina: antagoniste muskarinskih receptora, antagoniste histaminskih receptora, te u kombinaciji s ove dvije skupine lijekova koristimo i simpatomimetike. Jedan od najpoznatijih lijekova za tu namjenu je antihistaminik dimenhidrinat, koji posjeduje i antikolinergička svojstva. Djeluje sedativno i antiemetički (sprečava povraćanje), a od nuspojava zabilježene su pospanost, suha usta i vrtoglavica.

Dimenhidrinat je siguran i za djecu, a zbog njegovih antikolinergičkih učinaka trebaju ga izbjegavati osobe koje boluju od glaukoma zatvorenog kuta, oboljeli od bronhalne astme te muškarci s povećanom prostatom. Sličan po djelovanju je i meklizin. Poseban je oprez potreban kod primjene antihistaminika prometazina jer može izazvati jaku pospanost i dezorijentiranost, koja u krajnjem slučaju može pokvariti doživljaj samog putovanja.

Antikolinergik skopolamin često se zbog svoje učinkovitosti navodi kao sinonim za lijekove koji sprečavaju kinetoze. Može se naći i u obliku flastera koji se nalijepe najčešće iza uha te ga se ostavi da za vrijeme trajanja puta polako otpušta aktivnu tvar u krvotok. Skopolaminski flaster potrebno je nalijepiti barem 8 sati prije početka puta kako bi na vrijeme počeo djelovati. Za pojačavanje djelovanja antihistaminika i antikolinergika u težim slučajevima kinetoza može se primijeniti simpatomimetik, najčešće iz skupine amfetamina. Međutim, zbog njihovih znatnih neželjenih učinaka na krvožilni sustav, nastojimo ih izbjegavati koliko god je moguće. Mnogi ljudi posežu i za prokušanim lijekovima za smirenje, najčešće benzodiazepinske skupine kao što su diazepam, oksazepam, lorazepam ili alprazolam. Iako djeluju drukčijim mehanizmima od navedenih lijekova, mogu biti vrlo učinkoviti.

Da bi lijekovi za sprečavanje kinetoze djelovali, potrebno ih je primijeniti najmanje pola sata prije početka puta, kako bi se stigli apsorbirati u krvotok i djelovati na ciljne receptore.

Zaključak

Da bi lijekovi za sprečavanje kinetoze djelovali, potrebno ih je primijeniti najmanje pola sata prije početka puta, kako bi se stigli apsorbirati u krvotok i djelovati na ciljne receptore. U slučaju da je bolest kretanja već počela, a prethodno nisu uzeti lijekovi za njezino sprečavanje, mogućnosti liječenja bitno su umanjene. Jedan od najvećih problema predstavlja povraćanje jer onemogućuje uzimanje lijeka na usta.

U tom slučaju efikasni mogu biti rektalni čepići i intramuskularne injekcije, samo što je njihova primjena nakon što je put već započeo malo vjerojatna. Najefikasniji način borbe protiv kinetoza je izbjegavati rizična prijevozna sredstva, a ako se već nađemo u neugodnoj situaciji znati se snaći kako bi nam putovanje proteklo što je ugodnije moguće.