Patofiziologija

Bolesti kretanja nastaju kada sustav za ravnotežu smješten u unutarnjem uhu prima drukčije podražaje od ostalih receptora, poglavito vidnih. To se događa kad se nejednoliko krećemo, a te stalne promjene kretanja u smislu ljuljanja, poskakivanja, ubrzavanja i usporavanja ne možemo vidjeti već samo osjetiti.

Da bismo održali ravnotežu i orijentirali se o položaju svojeg tijela u prostoru koristimo se raznim, u normalnim okolnostima, međusobno izvrsno usklađenim mehanizmima, kao što su unutarnji receptori napetosti mišićno-zglobnog sustava, sustav polukružnih kanalića u unutarnjem uhu, receptori dodira u koži te vid. Bolesti kretanja nastaju kada sustav za ravnotežu smješten u unutarnjem uhu prima drukčije podražaje od ostalih receptora, poglavito vidnih. To se događa kad se nejednoliko krećemo, a te stalne promjene kretanja u smislu ljuljanja, poskakivanja, ubrzavanja i usporavanja ne možemo vidjeti već samo osjetiti. Primjer za događaj koji može uzrokovati kinetozu jest putovanje brodom kada se nalazimo u kabini bez prozora.

Naše će unutarnje uho zamijetiti stalno ljuljanje broda, ali budući da našim očima okolina prividno stoji na mjestu, dolazi do "kratkog spoja" u mozgu budući da on ne zna kako bi nas pravilno pripremio na suočavanje s podražajima. Unutarnje uho sastoji se od organa sluha i organa ravnoteže, a zbog svoje složene građe nazivamo ga i labirint. Organ ravnoteže detektira kretanje našeg tijela u prostoru u sve tri dimenzije - bilo da naginjemo glavu u raznim pravcima, bilo da ubrzavamo ili usporavamo svoje gibanje.

Zahvaljujući sustavu ravnoteže u unutarnjem uhu, u svakom se trenutku možemo orijentirati o položaju naše glave u odnosu na tlo, a do problema dolazi kada mozak od organa ravnoteže prima drukčije informacije od onih koje stižu drugim osjetilnim putovima. ...