Čistoća je pola zdravlja... tako barem kažu

Većina nas obično smatra svoj dom sigurnim utočištem a one­čišćenje okoliša problemom koji postoji "negdje drugdje". Možda je u neko prošlo doba to bilo točno. No više nije tako. Danas neke od najotrovnijih kemikalija s kojima dolazimo u dodir ne ulaze kroz prozore našega doma iz nepoznate tvornice ili ispušne cijevi automobila. Te tvari sami kupujemo u dobroj namjeri u prodavaonicama i supermarketima i donosimo ih u svoj dom.

Možda će zvučati nevjerojatno, ali mnogi znanstvenici danas pri­znaju kako je zrak u našim domovima (kao i zrak u uredima i automo­bilima) možda nečistiji od vanjskoga zraka, čak i u najvećim i industrij­ski najrazvijenijim gradovima. S obzirom na to da provodimo ni više ni manje nego 90 posto svojega vremena u zatvorenim prostorima, opas­nosti koje prijete našem zdravlju od onečišćenja kod kuće mnogo su veće od onih koje prijete od vanjskog onečišćenja.

Mnogo je izvora kućnog onečišćenja. Nekima od njih posvećeno je više pozornosti nego drugima. No, jedan vid kućnog onečišćenja koji se u velikoj mjeri zanemaruje uključuje razna sredstva za čišćenje koja svakodnevno upotrebljavamo. Zbog toga što ih se često dovodi u vezu s ispravnom higijenom, osobna i kućna sredstva za čišćenje najvarljiviji su od svih kućnih onečišćivača. Premda su mnogi svjesni

činjenice da ti proizvodi mogu sadržavati alergene, malo ih je svjesno toga da ti isti proizvodi mogu sadržavati druge tvari koje mogu štetno djelovati na ljudsko zdravlje na razne, mnogo ozbiljnije načine.

Takva sredstva za čišćenje mogu, primjerice, sadržavati kancero­gene tvari (tvari koje izazivaju rak), kemikalije koje uzrokuju hormonalne poremećaje, tvari koje oštećuju središnji živčani sustav, toksine koji ugrožavaju spolne organe te psihoaktivne kemikalije (tvari koje mijenjaju rad mozga). Zastrašujuće je, ali istinito, da u mnogim slučaje­vima, kad utrljamo te štetne kemikalije u kožu, ili ih udahnemo u ob­liku pare koja se stvara tijekom tuširanja, progutamo dok ispiremo usta, ili njima peremo odjeću, posuđe i podove, mi zapravo upotrebljavamo štetne otpadne tvari u namjeri da isperemo najobičniju prljavštinu.

To možda zvuči kao pretjerivanje. No čitajući ovu knjigu, vidjet ćete da mnogi od proizvoda koje svakodnevno upotrebljavamo sadrže kemikalije koje su organizacije mnogih vlada službeno označile kao "štetni otpad". Stoga nas ne bi trebalo nimalo čuditi što danas postoji sve više dokaza koji upućuju na to da uporaba tih proizvoda vodi do kroničnih bolesti a možda čak i prerane smrti.