Razlozi udaranja

Batine (lupanje, udarac po guzi, "glađenje" pelene ili guze) su jedna od najkontroverznijih metoda discipliniranja. Na jednoj se strani nalaze roditelji koji vjeruju kako je opravdano ponekad lupiti dijete, a s druge se strane nalaze roditelji koji smatraju kako djecu nikad ne bi trebalo udariti. Negdje u sredini, nalaze se roditelji uvjerenja da udaranje treba koristiti samo u nekim, specifičnim situacijama (npr. kad dijete izleti na cestu). Dio razloga ove rasprave krije se u činjenici da roditelji i stručnjaci vrlo različito definiraju udaranje. Za neke, udaranje podrazumijeva lupanje djeteta po guzi, dok drugi udaranje smatraju izvedenicom za bilo koju fizičku kaznu koja ne uzrokuje ozljedu, kao što je lupanje djeteta po ruci kada dira nešto zabranjeno ili opasno i sl.

Svrha je ovog teksta proučiti razloge održavanja prakse udaranja, (ne)učinkovitost udaranja i ponuditi zamjenske metode discipliniranja.

Iako će većina odraslih bez puno razmišljanja osuditi rješavanje konflikata udarcima, udaranje djece nastavlja biti široko prihvaćena metoda discipliniranja jer velik broj roditelja smatra kako će batine naučiti njihovu djecu koje su aktivnosti i postupci zabranjeni, brzo ih zaustaviti kada postanu prezahtjevna i iritantna i potaknuti ih da se ponašaju "kako treba".

Velik broj roditelja vjeruje da ne-fizički oblici discipliniranja, kao što je isključivanje (time-out), ne funkcioniraju. Batine su također praksa koja je različito primjenjivana u različitim kulturama i dijelovima svijeta.