Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Star(iji) tata

Star(iji) tata

Star(iji) tata
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 27.12.2010.
  • Broj pregleda: 326
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Pod pojmom stariji tata razumijemo mušku osobu koju, pri susretu s djetetom u šetnji, penzioneri pitaju koliko mu godina ima unuk, a neki poznanici mu se iza leđa smijulje kako je dijete - isti susjed. Na to se, dakako, ne treba obazirati. Da bi čovjek, recimo pri kraju najboljih godina, odlučio stubokom izmijeniti način života, kojim je nezadovoljan, i nastavio živjeti (umjesto život(inj)ariti), potrebna je, u pravilu, velika hrabrost. Daleko je lakše zavidjeti hrabrima. Djeci je svejedno koliko im tata ima godina. Važno im je da ih voli i da im to pokazuje, najviše tako što je s njima.

A model stariji tata ima tu svojih velikih prednosti. Dugo se čak vjerovalo kako je sama kombinacija genetičkog materijala starijeg oca i mlađe majke jedan od (pred)uvjeta genijalnosti. Međutim, novija istraživanja su pokazala da uzroke darovitosti djece starijih očeva treba tražiti i u osobito povoljnim uvjetima razvoja ove djece.

Najprije, stariji tata već ima zadovoljavajući društveni i financijski status, što znači da se više ne mora dokazivati na poslu, raditi prekovremeno i u fušu kako bi odjećom, obućom, igračkama i knjigama mogao pratiti djetetov razvoj. Posljedice zadovoljavajućeg statusa - a koji se, dakle, izražava kroz ugled u banci - su: više vremena i deblji živci koji se ne troše za reprodukciju spomenutog ugleda, nego za - bavljenje djecom. Pod tim, često korištenim pojmom, razumije se: igranje s djecom (ne nužno ispod stola), pričanje priča (beskrajno mnogo puta, istim slijedom riječi), šetanje (tj. trčanje za djecom), te zajedničko obavljanje različitih drugih aktivnosti (onih koje čovjek, kad radi sam, obično obavi za petinu vremena). 

Jedno zanimljivo istraživanje pokazalo je da su mnogi naši namjerni odgojni napori - uzaludni. Tako su jednu grupu djece roditelji učili pristojnom ponašanju pri jelu, uobičajeno im prigovarajući "kad nisu slušali". Paralelnoj grupi roditelji nisu govorili ništa, nego su se sami ponašali pri jelu onako kako su to očekivali od djece. Nakon nekoliko mjeseci djeca su usvojila tražene manire. U grupi koju su stalno tupili pravilima isto se zbilo nakon dvostruko više vremena.

Ovo se spominje zbog toga što stariji roditelj (a koji već ima i stariju djecu) s novom generacijom djece ne ponavlja stare pogreške, sve ih je potrošio. Shvatio je da su, usprkos problemima koje je svojedobno imao s djecom, bezbrojnim lupanjima glavom o zid, ta djeca ipak izrasla u punovrijedne osobe. (Šteta je, eto, što većina ljudi shvati da ne treba puhati u buhu da bi postala slon tek kad dobije unuke. Ili ostari na drugi način.) 

Uz starijeg tatu i malu djecu u pravilu ide mlada mama. U dobi, dakle, kad su već mnogi muškarci skloni baciti koplje u trnje, stariji tata mora pažljivo održavati svoj izgled i kondiciju. (Rekli smo već, on mora moći trčati za djecom...)

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:

Zapisi iz tri ženska kuta

Komentari

Najnovije

Najčitanije