Uređaj

Sam pacemaker (električni stimulator) sastoji se od elektrode, koja se postavlja u desnu srčanu klijetku, te male baterijske jedinice sa zatvorenim strujnim krugom koja proizvodi stimulirajući signal, a koja se postavlja potkožno uglavnom u području lijevog ramena.

Elektroda se potom odatle pod radiološkom kontrolom uvodi u venu subklaviju ili glavnu cefaličku venu u podnožju vrata, te se provodi preko desne pretklijetke do vrha desne srčane klijetke. Vrh vodilice elektrode se potom usidri unutar ruba srčanog mišića desne klijetke da zadrži elektrodu na mjestu.

Operacija se najčešće provodi pod lokalnom anestezijom. U baterijskoj jedinici smještene su posebne dugovječne baterije koje obično mogu trajati oko 10 godina. Električni krug radi na taj način da prima električne impulse iz srca, te na taj način "može razlikovati" dobar srčani ritam od patološkog. Stoga, ukoliko je srčani ritam normalan, pacemaker se neće aktivirati, sve dok on ne postane patološki, kada elektrostimulator preuzima glavnu riječ.

Danas se elektrostimulatori uglavnom proizvode tako da se mogu preprogramirati kada je to potrebno, ovisno o kretanju nečije bolesti, što se provodi radio ili magnetskim signalima.

Neki elektrostimulatori koriste i dvije elektrode, jednu koja se ugrađuje u pretklijetku i drugu u klijetci bolesnikovog srca. Time se nastoji postići preciznija stimulacija normalnog srčanog ritma.