Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Biofeedback

Biofeedback

Biofeedback
  • Objavljeno: Srijeda, 12.01.2011.
  • Broj pregleda: 1.442
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Zamislite da vam netko kaže da, bez ravnala, povučete crtu duljine 32 cm. Vi povučete onoliko koliko vam se nekako čini da bi mogla biti tražena duljina. Onda vam kaže da to učinite ponovno. Ne znate što ćete: pojma nemate jeste li prvi put povukli točno, predugačko ili prekratko; za koliko ste uopće pogriješili. Jedino što možete jest da nasumce povlačite različito duge crte nadajući se kako ćete neki put i pogoditi. No, da vam je netko već nakon prve crte dao povratnu informaciju, rekao primjerice: Crta koju si povukao duga je 27 cm, znali biste što vam je činiti.

Povratna  informacija nam je važna u svemu što činimo; u skladu s njom planiramo svoje buduće aktivnosti: ako smo dobili lošu ocjenu, znamo da moramo bolje naučiti; ako su nas na ulici čudno gledali zbog nove frizure - počešljat ćemo se drugačije (ako su nam ti pogledi bili neugodni), ili još luđe (ako su nam godili) itd. I učenje i češljanje i itd. su pod našom svjesnom kontrolom: njima upravlja naš središnji živčani sustav.     

Međutim, funkcije kao što su krvni tlak, broj otkucaja srca, kontrakcije želuca i mnoge druge pod nadzorom su tzv. vegetativnog ili autonomnog živčanog sustava. Autonomni se i zove zato jer nad njim uglavnom nemamo svjesnu kontrolu. Želimo li si smanjiti tlak, moramo popiti Irumed ili Ormidol ili nešto slično.

To, dakako, uvijek možemo, no ne bi li bilo lijepo kad bismo i to mogli staviti pod kontrolu? Bi. Tehnika koja to omogućuje počela se razvijati šezdesetih godina, a zove se biofeedback ili biološka povratna sprega. Čovjeka se, primjerice, prikopča na stroj što mu snima otkucaje srca, a sve je udešeno tako da se svaki put kad broj otkucaja srca (ili krvni tlak) bude veći od određenog broja - upali svjetlo. Potom ga on, metodom pokušaja i pogrešaka, nastoji ugasiti, tj. usporiti otkucaje, sniziti tlak. Može, recimo, utvrditi da mu to uspijeva ako usmjeri svoju pažnju na disanje. Netko drugi će u tomu uspjeti bude li si zamislio mirnu pučinu mora, netko treći tako što će si predočiti kako mu netko pjeva uspavanku itd. Nakon nekoliko tjedana vježbe to većini ljudi uspijeva - iako svatko uspijeva na svoj način. Osim mogućnosti utjecaja na broj otkucaja srca i na krvni tlak, biofeedback se pokazao uspješnim i u reguliranju tjelesne temperature, izlučivanju žlijezda znojnica i proizvodnji moždanih alfa - valova. Ali - efekti nisu dugoročni. Najčešće traju tek toliko koliko i boravak u laboratoriju.

Jedan od istraživača s Harvarda, Gary Schwartz, primijetio je kako jedan njegov ispitanik ima vrlo čudne varijacije u reguliranju svoga tlaka: pet bi dana u tjednu redovito dolazio na trening i bio vrlo  uspješan u snižavanju tlaka. Kako se taj uspjeh i novčano nagrađivao, on bi svakoga petka odlazio kući s tjednom zaradom od trideset i pet dolara. No, svakog ponedjeljka ujutro tlak bi mu bio - visok. Nakon nekoliko tjedana Schwartz ga je upitao za objašnjenje. Ispostavilo se da je čovjek svake subote kockao i izgubio - kako zarađeni novac, tako i kontrolu nad svojim tlakom.  

Nakon početne euforije i ozbiljnijih istraživanja, pokazalo se da stvari baš nisu tako idealne kakvima su se u početku činile, te da su neki pozitivni rezultati primjene biofeedbacka, osobito u području suzbijanja glavobolje, više stvar autosugestije nego biofeedbacka. Nije važno što djeluje, glavno je da djeluje - mogli bismo reći. No s druge strane, ako je autosugestija toliko moćna, racionalnije je kombinirati ju s nekom jeftinijom i jednostavnijom metodom. Jedna je grupa istraživača uspoređivala efekte snižavanja krvnog tlaka uz pomoć triju metoda: biofeedback, mišićna relaksacija i meditacija. Nisu dobili značajne razlike: sve su se tri pokazale jednako uspješnima.

Netko vam je digao tlak? Ne, digli ste si ga sami. 

Što je zapravo krvni tlak? To je sila kojom krv pri izlasku iz srca udara o stijenke krvnih žila - arterija. Ta se sila mijenja. Najjača je u trenutku otkucaja srca, dakle, u trenutku kad krv jurne iz srca. To je tzv. sistolički ili gornji tlak. On postupno opada, sve dok novi otkucaj srca ne potjera u arteriju novu krv. Vrijednost do koje tlak uspije spasti prije nego što nagrne ta nova krv, predstavlja donji ili diastolički tlak.

 Koliki vam je tlak i koliko se razlikuje od onoga koji biste trebali imati - valjda znate. Ako ne znate - provjerite. I povremeno provjeravajte. Visok krvni tlak se naziva tihim ubojicom. Vrlo opako. Naime, ne uzrokuje nikakve boli niti iskazuje kakve druge upozoravajuće simptome prije nego što ozbiljno ošteti krvožilni sustav ili druge organe. Jedan je od glavnih uzroka moždanog udara, a poput pušenja i visoke razine kolesterola, povećava rizik od srčanog udara - infarkta.

Netko vam je digao tlak?

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:

s onu stranu zrcala

Preuzmite CentarZdravlja vodič

Godišnji horoskop za 2017. godinu

Slanjem vodiča na odabranu e-mail adresu suglasni ste sa prijavom na CentarZdravlja newsletter.

Komentari

Najnovije

Najčitanije