Navika uspjeha

Izraz navika uspjeha vjerojatno čitatelju zvuči pomalo neobično. Navikavamo se na pušenje, rano ustajanje, na neko mjesto ili osobu. Uspjeh je nešto što nam se dogodi ili ne dogodi i ne možemo stvoriti naviku uspjeha.

Neki psiholozi  tvrde upravo suprotno. Prema njihovom mišljenju i uspjeh se može naučiti kao i svaka druga navika.

Damo li djetetu lagani zadatak koji može obaviti, ono će vjerojatno uspjeti. Zadovoljstvo zbog obavljena zadatka i pohvala roditelja razvit će kod djeteta osjećaj vjere i samopouzdanja u sebe. Ono se neće bojati novih zadataka i očekivat će ih s veseljem. Školski sustav je takav da mnoga djeca budu hendikepira već na početku školovanja. Neki učenici nisu nikada bili u mogućnosti iskusiti dovoljno uspjeha u školskim zadacima da bi stekli samopouzdanje ili naviku uspjeha.

Američki psiholog William Glasser smatra vrlo važnim da djeca dožive osjećaj uspjeha na samom početku školovanja. Međutim, većina američkih državnih škola kao da je programirana za neuspjeh. Djeca koja doživljavaju samo neuspjeh sklona su odustati; ona prestanu pokušavati i gube motivaciju. To ne znači da treba sniziti kriterije kako bi uspjeh postao vjerojatniji, nego samo da školsko gradivo mora biti više u vezi s djetetovim stvarnim životom. Na taj način povećat će se motivacija za učenje, a time i vjerojatnost za uspjeh.

U svim vježbama iz ovog dijela knjige naglašava se kako je bitno vizualizirati i osjetiti uspjeh. Nekim ljudima to je zaista teško, jer su vrlo rijetko doživjeli uspjeh. To naravno, ne mora biti objektivna istina. Oni možda nisu ništa neuspješniji od ostalih ali su zbog različitih razloga naučili gledati crno na sebe i svoj život. Stoga je vrlo važno organizirati svoj život tako da možemo uspjeti u malim stvarima. Na taj način možemo stvoriti atmosferu uspjeha koja će nam omogućiti veće i značajnije ciljeve.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: