Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Hipnoza u psihoterapiji

Hipnoza u psihoterapiji

Hipnoza u psihoterapiji
  • Objavljeno: Utorak, 26.10.2010.
  • Broj pregleda: 1.251
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Intervju s Ernestom Lawrencom Rossijem

E. L. Rossi napisao je nekoliko knjiga o terapijskoj hipnozi. Njegove metode rada olakšale su liječenje raka, astme, reumatskog artritisa, poremećaja rasploženja i drugih problema koji su posljedica poremećenog odnosa uma i tijela. Rossijeve ideje o tomu kako psihološke probleme možemo pretvoriti u izvor vlastite kreativnosti oduševljuju mnoge čitatelje koji intuitivno osjećaju kako ključ njihovog zdravlja i zadovoljstva leži u njima samima. Profesor je biologije na Sveučilištu u Bayloru i ima privatnu ordinaciju u Los Angelosu.

1. Kako hipnoterapija može pomoći čovjeku?

Morate shvatiti da vam ne mogu govoriti o starim i pogrešnim idejama o ulozi hipnoze pri pomaganju. Tijekom proteklih dvadeset godina razvio sam novu teoriju o hipnozi i liječenju vrlo različitu od onoga što većina ljudi razumije pod hipnoterapijom. Mnogi ljudi misle kako je hipnoza nekom vrstom magičnog rituala u kojem terapeut prvo uvodi pacijenta u alternativno stanje svijesti da bi ga potom programirao poput robota. Ja to ne radim!

Moja istraživanja i klinička praksa uvjerili su me da je takozvana "hipnotička sugestija", zapravo tek upotrebom prirodne sposobnosti osobe za samoizlječenje. Terapeut može sugerirati, ali pravi geniji za izlječenje su pacijentov vlastiti um i tijelo. Ipak većina ljudi vrlo slabo razumije te svoje unutarnje genije za liječenje i rješavanje osobnih problema. Dopustite mi da vam kažem nešto o putu što sam ga prošao učeći o tomu proteklih trideset godina.

Svaka osoba prolazi kroz potpuno prirodnu promjenu ritma svoga tijela, mozga i uma svakih sat i pol ili dva, danju i noću. Ovi prirodni ritmovi povezani su s normalnim promjenama što se događaju svaki dan - spavate i budite se, ogladnite i idete jesti. To su prirodni životni ritmovi koje stalno doživljavamo - ritam aktivnosti i odmora, društvenog života, rada, igre, emocionalnosti, seksualnosti i slično. Vrlo dobro znate da možete raditi ili igrati se sat ili dva ali onda morate napraviti pauzu. Potrebno je da petnaest do dvadeset minuta odmorite um i tijelo tako da možete nastaviti ili se usmjeriti na nešto drugo.

2. U čemu je važnost hipnotičkoga transa kod izlječenja?

Ja definiram hipnotički trans kao terapijsku upotrebu ovih prirodnih ritmova aktivnosti i odmora. U znanstvenoj literaturi oni se nazivaju ultradijurni ritmovi. Nazvani su tako u usporedbi s normalnim cirkadijurnim ili dnevnim ritmovima. Vaš srčani ritam je ultradijurni, jer srce kuca tempom od sedamdeset puta u minuti. Vaše disanje je također ultradijurni ritam jer udišete i izdišete oko šesnaest puta u minuti. Većina od nas ima prirodni ultradijurni ritam rada i igre, aktivnosti i odmora od jedan i pol do dva sata. Ako kronično zloupotrebljavate sami sebe ne slušajući prirodne signale svoga tijela i uma da se malo odmorite svakih nekoliko sati, nakupit ćete fizički i emocionalni stres. Taj kronični, akumulirani stres može oštetiti vaš imunološki sustav tako da se razbolite, bilo psihosomatski bilo organski.

O tomu govori novo polje psihoimunologije. Većina istraživanja pokazala je da vjerojatnost da dobijete običnu prehladu, gripu pa čak i rak može u određenoj mjeri biti povezana s činjenicom da je vaš imunološki sustav oslabljen zbog stresa. Postoje dokazi da, ako prisilite svoje tijelo da nagomila mnogo kroničnog stresa, možete podići razinu svojih hormona stresa tako visoko da oni s vremenom unište stanice u dijelovima mozga zaduženim za učenje i pamćenje. Neki istraživači idu tako daleko da tvrde da ovako nakupljeni kronični stres može biti odgovoran za neke od problema pamćenja koji se javljaju u starijoj dobi.

Hipnoterapija, onako kako ju ja radim, postaje zacijelo razdobljem kada osoba uči kako doći u sklad s vlastitim jedinstvenim sklopom ritmova tijela i uma. Ljudi nauče razumjeti i poštovati prirodne signale tijela i uma tako da mogu zaustaviti začarani krug zloupotrebe samih sebe, ovisnosti i patnje što proizlaze iz neznanja onoga što im poručuje vlastito tijelo. Vaši prirodni ritmovi tijela i uma su vrlo osjetljivi na ovaj proces samo-svjesnosti i sami se brzo normaliziraju tako da se stres i patnja smanjuju, a liječenje optimalizira. To je najjednostavniji i najprirodniji način samoliječenja što ga možete iskusiti. U svojoj knjizi Dvadeset minuta odmora nazivam ovo ultradijurnim odgovorom iscjeljenja. Prikazujem praktični program koji svatko može slijediti učeći prepoznati vlastite prirodne signale tijela i uma kako bi se odmorili svakih nekoliko sati tijekom dana. To znači da svaka osoba može naučiti pretvoriti stres u liječenje nekoliko puta na dan.

3. Ljudi se boje da bi za vrijeme hipnoze mogli biti manipulirani. Vidite li vi to kao etički problem?

Naravno! Ali već sam rekao da ja ne manipuliram, ne programiram i ne kontroliram ljude ni na koji način! Još uvijek imate staru autoritarnu koncepciju hipnoze! Većina dobro obrazovanih, profesionalnih hipnoterapeuta ne koristi više taj stari manipulativni model. Rekao sam "dobro obrazovanih!". Postoji još uvijek mnogo neprofesionalaca koji tvrde kako se bave terapijskom hipnozom na stari autoritarni način koji se može vidjeti u hipnotizera na sceni. Ljudi ih se moraju čuvati! Hipnoza na sceni nije zabava! Mnogi znanstveni izvještaji o ljudima koji su sudjelovali u takvoj hipnozi govore da su ti ljudi bili traumatizirani i fizički i emocionalno.

4. Izraz "preuokvirivanje" u psihoterapiji se često koristi. Kako biste ga vi definirali?

Zaista, vrlo dobro pitanje! To je još jedno područje u kojem se ja radikalno razlikujem od tradicijskog pristupa autoritarne hipnoze ali i od nekih mojih mnogo blažih kolega. Što većina terapeuta, pa i onih dobro obrazovanih i treniranih, razumije pod tim terminom jest proces u kojem terapeut pomaže pacijentu rekonceptualizirati problem tako da bude "uokviren" na optimistički ili terapijski način. To je kao kad učite gledati čašu kao napola punu, umjesto napola praznu.

Ovaj proces kognitivnog ili emocionalnog preuokvirivanja može biti vrlo koristan onda kada su i pacijent i terapeut potpuno svjesni pacijentova terapijskog cilja. Proces ide ukrivo ako terapeut pokušava dogmatski nametnuti pacijentu svoj način gledanja na problem. To je isti problem kao u staroj tradicijskoj hipnozi - sugerirati pacijentu ili ga programirati, pokušavati "prodati" pacijentu rješenje koje odgovara terapeutu, ali ne i pacijentu. Mnogi terapeuti su mudri i, obično, pacijentu sugeriraju vrlo dobre ideje. Ali to ne može biti pravi cilj ni u jednoj dobroj psihoterapiji! Stvarni cilj jest pomoći pacijentu da nauči kako pronaći vlastiti jedinstveni stil kreativnosti i izlječenja. Svatko ima svoj specijalni genij. Najviše što terapeut može učiniti jest pomoći svakoj osobi da ga otkrije.

Ja podučavam potpuno prirodne postupke kojima pacijenti mogu naučiti prepoznati značenje vlastitih osjeta, emocija, misli, kreativnosti i stajališta što ih zauzimaju. Pomažem im otkriti nove referentne okvire koje njihovo tijelo i um spontano stvaraju na različitim razinama unutar njih samih. Život je stvaralački po prirodi - mi smo uvijek u stanju kreativnosti kako bismo mogli odgovoriti na stalne promjene koje se događaju oko nas. Pomažem pacijentima da stvore ili još bolje otkriju prirodne iscjeliteljske okvire koji se čitavo vrijeme nalaze unutar njih samih. U svojoj najnovijoj knjizi nazivam to Simptomima do prosvjetljenja. Ljudi uče slušati poruke koje im simptomi izazvani stresom govore. Uče pretvarati svoje tzv. simptome u signale za to kako i kada im je potrebno njihovo vlastito unutarnje liječenje. Obraćajući pažnju na poruke svojih simptoma oni postupno stječu vlastite uvide i "prosvjetljenje" o tomu kako poboljšati svoj život i olakšati izlječenje.

Ništa od ovoga ne bi se smjelo shvatiti kao suprotnost dobru medicinskom liječenju. Iako sam psiholog više nego liječnik, u cijelosti poštujem i podržavam vodeća medicinska istraživanja koja se pojavljuju u našim najznačajnijim medicinskim časopisima. U nedavnom, drugom izdanju moje knjige Psychobiology of Mind-Body Healing, primjerice, pokušavam odrediti široki znanstveni okvir najboljih medicinskih i psihologijskih otkrića, tako da možemo razviti nove terapijske metode za budućnost. Živimo u vrlo uzbudljivu vremenu kad znanost o umu i tijelu u velikoj mjeri napreduje!

5. Govori se da društvo svakim danom postaje sve bolesnije. Slažete li se s time i što mislite zašto?

Nisam siguran da društvo postaje sve bolesnije! Čini mi se da nikad nije bilo dovoljno mudrosti i razumijevanja sebe i drugih. Većina ljudi u većini društava i razdoblja nije znala gotovo ništa o vlastitim sposobnostima za izlječenje, samorazvoj i prosvjetljenje. Mudraci u svim vremenima pokušavali su pomoći običnu čovjeku da probudi vlastite potencijale. Problem je, čini se, u tomu da svaka generacija mora iznova učiti istinsko umijeće o tomu kako se postaje i razvija u ljudsko biće posvećeno učenju i pomaganju sebi i drugima. Bitno pitanje jest pitanje obrazovanja! Većina društava troši prihod na oružje, a ne na obrazovanje. To je naša velika tragedija! Kada ćemo se probuditi?

Prema stajalištu što sam ga ovdje iznio moramo shvatiti da je prosječan čovjek potencijalno isto toliko kreativan kao i svaki slavni umjetnik, glazbenik ili znanstvenik. Jedina razlika je u tomu što takozvani prosječni ljudi nisu svjesni svoje prirodne kreativnosti - tako da ignoriraju nova i kreativna rješenja koja im padnu na pamet. Oni vjeruju da netko drugi zna što je za njih bolje. Znam to iz svoje vlastite obitelji! Moji roditelji bili su prva generacija Amerikanaca i nikad nisu imali šansu završiti nešto više od srednje škole. Ali učinili su sve da pomognu da se ja školujem. Naše obitelji i djeca su naši najdragocjeniji izvori. Jedino rješenje ovog problema jest pridavanje veće važnosti obrazovanju - posebno holističkom obrazovanju o tomu kako možemo prepoznati vlastitu prirodnu kreativnost i vještinu rješavanja problema.

6. Kako biste objasnili povezanost između uma i tijela?

Moja teorija naglašava prirodni tok informacija i komunikacija koje čine um - tijelo. Primijetite da ja ne razdvajam um i tijelo - ja naglašujem njihovu jedinstvenost kombinirajući ih u jednu riječ baš kao što je Einstein naglašavao povezanost prostor-vrijeme. Informacija u obliku riječi, ideja, emocija, predodžbi i značenja doživi mnoge promjene na putu od mozga do molekularno-genetičke razine unutar svake od šest milijardi stanica ljudskog tijela. Oganizirana struktura molekula, tkiva i organa u našem tijelu sadrži informacije isto tako kao što to sadrže i naše organizirane riječi i misli - samo je oblik različit. Tako se, dakle, svijest, kao i sam život, može najbolje konceptualizirati kao kružni tok informacija između takozvanog tijela i uma.

Jedan od načina da ovo razumijemo jest da svaku stanicu u našem tijelu promatramo kao malu samostojeću kuću. Koliko kuhinja imate u svojoj kući? Hrana je vrlo važna za život, pa svatko u kući ima barem jednu kuhinju. Koliko kupaonica imate u kući? Eliminacija tvari iz tijela i čistoća su vrlo važne, pa većina ljudi ima u kući barem jednu kupaonicu, a ako si to mogu priuštiti imaju dvije ili tri. Isto je i sa spavaćom sobom, zar ne? Spavanje je sigurno vrlo važna stvar za život i zdravlje i svi želimo imati nekoliko spavaćih soba u kući.

Komunikacija je također važna za život - koliko komunikacijskih aparata imate u svojoj kući? Možda jedan ili dva radio aparata, TV, možda faks, nekoliko telefona, a možda i kompjutor s modemom. Dakle, tipična kuća ima u najboljem slučaju pola tuceta komunikacijskih sredstava. A sada razmotrite svaku od šest milijardi stanica u vašem tijelu. Koliko komunikacijskih sredstava svaka od njih ima?

Jedno od fascinantnih otkrića suvremene psihobiologije jest novi sustav molekularne komunikacije između mozga i tijela na razini stanice. Danas znamo da molekule glasnici (zovu se još i hormoni, faktori rasta i slično) ulaze u krvotok između mozga i malih receptora ili prijemnih stanica koje se nalaze na površini svake stanice. To je bit komunikacije um-tijelo. Ove molekule -glasnici čak moduliraju način kako živčana vlakna prenose komunikaciju između uma i tijela.

A sada se vratimo našoj metafori o komunikacijskim aparatima u našoj kući. Umjesto pola tuceta komunikacijskih aparata koliko ih mi imamo, svaka od šest milijardi stanica u našem tijelu može imati i po deset tisuća receptora! Mnoge od stanica u našem mozgu i tijelu imaju stotine tisuća receptora. Prema nekim procjenama, neke stanice imaju i po pola milijuna receptora! Kako bi izgledala vaša kuća kada biste u njoj imali 100 tisuća telefona? Sto tisuća vaših omiljenih TV stanica? Pedeset tisuća kompjutora od kojih svaki ima vlastiti modem? Svaka od šest milijardi stanica u našem mozgu i tijelu je upravo tako bogat sustav komunikacije. To je više od obične metafore! Vi zaista jeste tako temeljita i duboka komunikacija - to prosvjetljenje, taj genij koji želite postati!

Možda vam sad postaje jasnije o čemu govorim. Život je proces toka informacija i komunikacija. Postoji matematička znanost o tomu kako informacije prirodno kolaju u ciklusima i ritmovima. To je izvor ultradijurnih ritmova komunikacije um-tijelo o kojoj sam vam govorio. Izvor mnogih bolesti jest u poremećaju ovih ritmova komunikacije um-tijelo kada ne obraćamo dovoljno pažnje na prirodne signale uma-tijela o tomu kada treba pojačati aktivnost, a kada se treba odmoriti i prirodno liječiti. Novi hipnoterapijski pristup koji ja razvijam pomaže normalizirati stresom izazvane poremećaje ovih ritmova uma-tijela i tako olakšati liječenje, sve do, prema mojim pretpostavkama, celularne i genetičke razine. Sada učimo kako se ovi pristupi mogu prilagoditi praktično bilo kojem cilju od olakšavanja izlječenja smanjenjem stresa do poboljšanja učinka u školi, poslu ili sportu. Imamo li dokaza za sve ovo? Da bismo sve to razumjeli potrebno je još mnogo rada i istraživanja. Moja najnovija knjige za stručnjake na tom području jest The Symptom Path to Enlightment (Simptomima do prosvjetljenja). Mi nemamo sve odgovore, ali vjerujem da smo, kad je o razumijevanju riječ, stigli barem do razine dječjeg vrtića.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:

S onu stranu zrcala

Preuzmite CentarZdravlja vodič

Godišnji horoskop za 2017. godinu

Slanjem vodiča na odabranu e-mail adresu suglasni ste sa prijavom na CentarZdravlja newsletter.

Komentari

Najnovije

Najčitanije