Kontrola na sto načina

Najprimitivniji način kontrole je sila. Fizička prijetnja, deranje, primoravanje i sve ostale vrste iskaljivanja bijesa zadiru u ono krajnje primitivno, životinjsko. Takva transformacija čovjeka u zvijer se bazira na ogromnoj količini sebičnosti i pomanjkanju bazične brige i obzira prema drugima. Bijes je koristan samo u ekstremnim životnim situacijama tipa borba za opstanak što se u prosječnom ljudskom životu vrlo rijetko događa. No, oni koji svojim nekontroliranim ispadima bijesa kontroliraju druge tako ne razmišljaju. Njihov životni moto je borba i vlastiti bijes smatraju korisnim sredstvom za postizanjem raznih ciljeva. To je kao neka vrsta droge koja daje osjećaj moći, sigurnosti i dominacije. To je najbolji primjer kako se pomanjkanje unutarnje kontrole manifestira kroz najgrublji i najprimitivniji mogući oblik vanjske kontrole - silu. Nađete li se u blizini takve osobe, savjet glasi: pametniji napušta. Kada je u pitanju fizička sila - fizičko napuštanje, a kada je u pitanju psihička prijetnja - psihičko napuštanje.

Osim na fizičkoj razini, kontrola se može odvijati i na emocionalnoj, mentalnoj i fantazijskoj razini. U tim sferama, kako bismo od drugih dobili ono što želimo radimo zaista svašta. Dodvoravamo se kako bismo izazvali osjećaj duga, postavljamo se s visoka kako bismo izazvali osjećaj nekompetentnosti, durimo se kako bismo privukli pažnju, pravimo se slabima kako bismo izazvali osjećaj brige, kreiramo različite situacije kako bismo izazvali osjećaj zavisti ili ljubomore.

Kontroliranje drugih se uvijek odvija nauštrb samosvijesti. Kada imamo osjećaj da nam nešto treba, a nismo svjesni da to nešto već imamo u sebi, pokušavamo to izmamiti od drugih. Kada nam fali samopoštovanja i mislimo da možemo zadržati nekog uz sebe jedino ako mu nešto damo, ako ga kupimo, onda počinjemo s podilaženjem i dodvoravanjem. S druge strane, kada imamo zdrav osjećaj vlastite vrijednosti jasno nam je da ljudi kojima smo okruženi žele biti s nama zato što smo takvi kavi jesmo, dragocjeni sami po sebi. Kada nam fali osjećaj autentične osobne snage, pokušavamo to nadoknaditi postavljajući se nadmeno i kritično, stvarajući tako kod drugog osjećaj nemoći ili nesposobnosti. S druge strane, kada se osjećamo samopouzdano i sigurno, težimo izgradnji ravnopravnih i skladnih odnosa koji donose sreću i zadovoljstvo oboma.