Boje ljubavi

Eros (strastvena ljubav) se odnosi na romantičnu ljubav punu intenziteta i tjelesnosti koja često plane na prvi pogled (točnije, na prvu strelicu). Najčešći okidač je fizički izgled ili intuicija to jest "kemija", a naglasak je na ljepoti i senzualnosti. Gledana sa strane, ova vrsta ljubavi često djeluje nerealno, "u oblacima". Prednost erosa je u sentimentalnosti punoj divljenja i tepanja što za ljubavnike može biti vrlo opuštajuće, a nedostatak je što može voditi ka naivnosti i uhvaćenosti u svijet iz mašte koji realnost ne podržava.

Ludus (zaigrana ljubav) je laka i neobavezna - odvija se u sportskom duhu u kojem je bitno natjecanje, osvajanje i pobjeda. To je ljubav prema ljubavi, važan je osjećaj koji nosi, a ne osoba koja potiče stvaranje tog osjećaja. To je zabava u kojoj oba partnera uživaju, ali bez dublje intimnosti. Naglasak je na novom iskustvu, na svježem doživljaju koji se, zbog površnosti i neukorijenjenosti u osobnost lako može prenositi na druge. Kvantiteta je važnija od kvalitete - igrači odnose vide kao izazov i žele što je moguće više zabave. Brak ili ozbiljnu vezu vide kao zamku ili zatvor i zato bježe od toga. Prednost ludusa je u razvoju seksualnih vještina, a nedostatak je nevjera koja u ekstremnim slučajevima vodi u promiskuitet.

Storge (prijateljska ljubav) se razvija postepeno, mirno, bez puno rizika što odnos čini dugotrajnim i stabilnim. Izražavanje osjećaja nije tako snažno niti je fizička privlačnost naročito važna. Storge se bazira na sličnostima - dijele se zajedničke vrijednosti, prisutna je snažna podrška i suosjećanje. Prednost je visoka razina intimnosti, a nedostatak je moguća dosada i pomanjkanje strasti.

Pragma (praktična ljubav) započinje svjesnim, opreznim traženjem partnera koji zadovoljava specifične kriterije. Vođena je glavom, a ne srcem. Postoji lista osobina koje partner treba zadovoljavati i zato je potraga za ljubavlju slična odlasku u kupovinu, samo što na popisu nisu namirnice, već karakterne osobine. To je promišljena, racionalna ljubav koja se zasniva na sličnim životnim stavovima i uvjerenjima. Pragmatičari će izbjegavati nevjeru jer žele izbjeći posljedice i pažljivo će odmjeravati cijenu odnosa - što dobivaju, a što gube. Odvija se bez puno strasti i intenziteta - sve je stvar dogovora i kompromisa. Prednost pragme je praktičnost i realističnost, a nedostatak je manjak strasti i emocija.

Mania (ovisnička ljubav) je poput opsesije, opsjednutosti objektom ljubavi zbog čega se događaju ekstremne promjene u raspoloženju - od duboke depresije do snažne euforije. Naziv potječe od starogrčkog theia mania što znači "ludost poslana od bogova". Takva ljubav je poput groma iz vedra neba - karakterizira ju intenzivna ljubomora, posesivnost, stalno traženje potvrde ljubavi i pokušaji manipulacije. Manični ljubavnici često imaju nizak prag samopoštovanja i pridaju svojim partnerima preveliku važnost - govore o njima u superlativima i imaju osjećaj da ne mogu bez njih, da ih trebaju - poput spasa koji će podići njihov osjećaj vlastite vrijednosti. Partnera u braku ili ozbiljnoj vezi često doživljavaju kao vlasništvo, a djecu kao zamjenu ili produžetak partnerske ljubavi. Prednost manie je intenzitet, a nedostatak je nestabilnost i opsesivnost.

Agape (bezuvjetna ljubav) je altruistička, bez očekivanja nečeg za uzvrat. Želje i interesi partnera se stavljaju prije vlastitih - drugog se voli više od sebe. U današnjem društvu u kojem svatko prvenstveno gleda svoje interese, to je prava rijetkost. Agape-ljubavnici će biti vjerni kako svog partnera ne bi povrijedili i često će nakon prekida strpljivo čekati da se ljubav ponovo ostvari. Smatra se najčišćim oblikom ljubavi - suosjećajna je, požrtvovna i najčešće je ostvaruju ljudi okrenuti duhovnosti. Prednost apagične ljubavi je velikodušnost i unutarnji mir, a nedostatak je što pri razdvajanju može voditi ka osjećaju krivnje i nekompetentnosti.