Kroz prepuštanje stvaralačkom tijeku možemo otkriti što je ono što nas koči u prepuštanju životu.

Mi ljudi smo sami po sebi kreativna bića. Logika takvog zaključivanja je vrlo jednostavna. Kreirani smo i zato imamo sposobnost kreiranja. Pogled darwinistički orijentiranog uma će se na prethodnu rečenicu vjerojatno spotaknuti, a možda i angažirati određene centre u mozgu kako bi desnoj ruci dao uputu da lizne vrh kažiprsta i okrene stranicu. Ali, čak i kada bi evolucijsko stanovište bilo jedino koje priznamo, prajuha predstavlja kreativan izvor iz kojeg je nastao nevjerojatan životinjski, a zatim i ljudski svijet. Zato, krećući se ka svom izvoru iznutra možemo stvoriti izuzetna djela izvana.

Kreativnost može oploditi razne aspekte našeg života. Ne moramo biti veliki umjetnici da bismo kreativno živjeli. Pripremiti neobično jelo, preurediti stan, iznenaditi nekog koga volimo - sve su to detalji života koji hrane naš kreativan izvor koji nam na to uzvraća novim plodovima. U jednoj sufi priči neki čovjek kaže kako se ponekad osjeća kao da se u njemu bore dva psa. Jedan je dobar, a drugi loš. Na pitanje "Koji pobjeđuje?", čovjek je odgovorio: "Onaj kojeg hranim". Slično je i s kreativnošću. Hranimo li izvore kreativnosti u sebi, oni nam uzvraćaju inspiracijom. Hranimo li destruktivne porive u sebi, oni nam uzvraćaju gorčinom, tupilom i bezosjećajnošću.

Kreativni možemo biti iz bilo kojeg dijela sebe. I bijes i povrijeđenost i nesigurnost se kroz kreativan proces mogu osloboditi i oplemeniti. Dok stvaraju, neki osjete strah, neki osjete tjeskobu, neki osjete ljubav, neki osjete tugu, neki osjete ljutnju. Kroz prepuštanje stvaralačkom tijeku možemo otkriti što je ono što nas koči u prepuštanju životu. Sama riječ prepuštanje je za racionalan um odbojna. Pre-pustiti se zapravo znači previše se pustiti. To je onaj oslobađajući (ili zastrašujući) osjećaj odlaska u nepoznato, u nepredvidljivo. Kada se prepuštamo bez straha, intuitivno osjećamo da će nas nepoznato odvesti na pravo mjesto. Vjerujemo vlastitom kreativnom vodstvu, vjerujemo izvoru da sam po sebi zna kuda ide jer ima inteligenciju koja je drugačija od one naše, poznate pomoću koje utvrđujemo, predviđamo i projiciramo koordinate svojih života "znajući što radimo".

Kreativnost možemo shvatiti kao proces oslobađanja, a želimo li baciti pogled unutra, u svom djelu se možemo ogledati kao u zrcalu. Slobodan kreativni tijek nas može ponijeti, podići nas tako da se osjećamo kao da lebdimo par koraka nad zemljom. Održavanje tog tijeka u život unosi entuzijazam i omogućuje slobodno kretanje ideja. A kada ideje nestanu, kada iznutra nastupi tišina, to je također dio stvaranja. To je vrijeme inkubacije, stanje u kojem mir i nepomičnost omogućuju sagledavanje, doživljavanje i analiziranje točke zastoja ili uživanje u točki odmora. Shvatimo li kreativan proces kao riječni tok, to je period kada rijeka postaje jezero u koje možemo pogledati kako bismo vidjeli svoj odraz. Pogledavši na taj način u sebe, promotrivši svoje lice koje se zrcali u jezeru kreativnosti možemo otkriti puno toga o sebi i svojoj kreativnoj prirodi.

Tu, poput Narcisa, možemo osjetiti samoljublje i uzdići se do nebesa glorificirajući svoj talent i svoje djelo. Nekima se dogodi da na krilima vlastite kreativnosti toliko polete da izgube kontakt sa zdravom prizemljenošću, s realističnim sagledavanjem vlastite ljudskosti, vlastitog nesavršenstva. Neki su pak toliko kritični prema sebi i svom stvaranju da primjećuju samo ono što ih spušta, samo ono što ih uvlači među oštrice perfekcionizma. Ogledajući se u svom djelu, promatrajući odraz svog lica u jezeru, oni bi najradije zgrabili kamen, bacili ga i učinili da u odrazu sasvim nestanu.

Prepuštanje kreativnom procesu može biti jedan od najiskrenijih izraza (i ujedno, odraza) duhovnosti. Imati povjerenja u svoj unutarnji kreativni izvor znači imati povjerenja u kreativni izvor cjelokupnog postojanja. Dotičući kreativnu dubinu sebe s ljubavlju, u stanju smo izraziti dubinu svog bića bez straha od osude, kritike ili odbacivanja. Čime god se bavili (osmišljavali inovativna poslovna rješenja, dizajnirali odjeću, izmišljali nove igre s djecom, pisali, slikali, organizirali putovanja) uvijek će biti ljudi kojima će se to sviđati i onih kojima se to neće sviđati. Bit će onih koji u tome pronalaze puno, onih koji u tome pronalaze nešto i onih koji ne pronalaze ništa.

Jedna od najvažnijih lekcija kreativnog življenja je da se ono što stvaramo ne može svidjeti svima. Neki će shvatiti, primijetiti, doživjeti, a neki ne. Kako bismo njegovali svoje kreativne izvore, važno je graditi i održavati odnose s onim ljudima koji na naše kreativne kapacitete ne reagiraju kritički-destruktivno, već njegujuće i poticajno. Nedostatak inspiracije (kako za umjetnost, tako i za svakodnevni život) može biti alarm koji upućuje da je potrebno mijenjati partnerski, obiteljski ili prijateljski odnos kroz koji stvaramo lošu sliku o sebi. Kroz kreativnost se manifestiraju fini, senzibilni dijelovi bića koji zaslužuju našu punu pažnju.