Perfekcionizam se temelji na uvjerenju da kao osoba nismo OK ako nismo savršeni, te da nas drugi zbog toga neće prihvatiti. Ovakvim ljudima vrlo teško je priznati pogrešku, reći da nešto ne znaju ili pokazati osjećaj nesigurnosti. Za njih ove, potpuno normalne stvari, izgledaju kao ogromne mane. Zapravo, perfekcionisti ne žele biti savršeni, oni žele izgledati savršeni. Razlog tome jest uvjerenost da će ih drugi jedino u tom slučaju cijeniti i prihvatiti. Cijena za ovakvo ponašanje je vrlo visoka. Jer, ljudi u svakom trenutku mogu otkriti da nismo savršeni. Čak ako i ne otkriju, stalni nam pokušaji da izgledamo savršeni oduzimaju mnogo energije.

Perfekcionizam ne smijemo miješati sa željom da ono što radimo napravimo izvrsno. Želja za izvrsnošću jest želja za postizanjem onoga što je trenutno najbolje moguće, dok je perfekcionizam želja za postizanjem onoga što uopće nije moguće postići.

U ekstremnom slučaju perfekcionizam je poput opsesije. Primjerice, ovakva osoba uvijek sve mora staviti na svoje mjesto, mora biti potpuno organizirana, na svakom zadatku radi detaljno i dugo. Obožava izreku Postoji mjesto za sve i sve uvijek mora biti na svom mjestu. Mnogi perfekcionisti pokušavaju učiniti previše stvari odjednom i postavljaju previsoka očekivanja - kako sebi tako i drugima. 

Istine i mitovi o perfekcionizmu

Mit: Ne bih bio ovako uspješan da nisam oduvijek bio perfekcionist.

Istina: Perfekcionizam ne vodi do uspjeha i ispunjenja. Iako su neki perfekcionisti izuzetno uspješni, to je unatoč njihovu perfekcionizmu, a ne zbog njega.

Nema dokaza da su perfekcionisti uspješniji od neperfekcionista. Čak su, uz istu količinu talenta, vještina i sposobnosti, perfekcionisti - manje uspješni.

Mit: Perfekcionisti sve uspiju napraviti i naprave to dobro.

Istina: Perfekcionisti često imaju problema s odlaganjem poslova, rokovima i s niskom produktivnošću.

Perfekcionisti razmišljaju u stilu "sve ili ništa". Oni događaje i iskustva vide samo kao dobre ili loše, savršene ili nesavršene - između tih krajnosti za njih ne postoji ništa drugo. To često dovodi do odlaganja poslova. Perfekcionist vjeruje da sve mora učiniti savršeno ili nikako. Kako su uvjeti da se nešto učini savršeno rijetko ispunjeni, perfekcionisti neke stvari odlažu bez kraja. Tipičan primjer je student koji stalno odjavljuje ispit jer još nije sve naučio. Ili zaposlenik, koji kasni s izvještajem jer ga stalno dorađuje i previše vremena troši na nebitne sitnice.

Mit:  Perfekcionisti su odlučni prevladati sve prepreke na putu do uspjeha.

Istina: Iako su perfekcionisti  vrlo uporni, to ima i svoju negativnu stranu. Oni su više od ostalih podložni depresiji, blokovima u stvaralaštvu, socijalnoj anksioznosti (tj. živčanoći u prisustvu drugih) i strahu od prikazivanja vlastitoga rada pred drugima.  

Naime, perfekcionisti su uvijek usmjereni na krajnji rezultat, a ne na proces postizanja tog rezultata. Student, primjerice, stalno razmišlja o ocjeni koju će dobiti, umjesto da razmišlja o tome kako riješiti zadatke koji su pred njim. Poslovni čovjek razmišlja o tome kako će direktori ocijeniti njegov izvještaj umjesto da se usmjeri na to da ga što bolje napiše. Ovakva usmjerenost često dovodi do intenzivne uznemirenosti i straha jer nismo usredotočeni na ono što radimo, nego na moguće negativne ishode. Dakako, da nas ovaj strah može samo spriječiti, a ne pomoći nam u ostvarenju cilja.

Mit:  Perfekcionisti imaju jaku želju da udovolje drugima i da daju ono najbolje od sebe.

Istina: Perfekcionisti pokušavaju zadobiti ljubav i prihvaćanje.

Perfekcionisti ne samo da ne pokušavaju ugoditi drugima, nego su  čak, obično, slijepi na potrebe drugih ljudi. Njihovi visoki standardi i prema sebi i prema drugima sprečavaju ih da vide što druga osoba zapravo želi. Perfekcionizam će prije pokvariti, nego poboljšati njihov odnos s drugima.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: