Ljudi više vole pohvale nego kritike. Osoba koja je iskreno pohvaljena osjeća se dobro i sklona je ponavljati ponašanje za koje je dobila pohvalu. Također je sklona ugađati osobi od koje je dobila pohvalu.

Pohvale su posebno značajne za sposobne ljude koji dobro rade, ali imaju nisko samopoštovanje. Oni će se bolje osjećati i bolje raditi pokažete li da cijenite njihove vrijednosti. Pohvala ne stoji ništa, a donosi velike rezultate.

Psiholog Irene Kassorla poznata je po svojim izuzetnim uspjesima u liječenju autistične djece koja obično uopće ne govore i ne komuniciraju s osobama u svojoj okolini. Njezin je rad sniman i analiziran. Pokazalo se da je tijekom jedne seanse u trajanju od sat vremena djetetu bilo upućeno oko 150 nagrada, a samo pet kazni. Nagrade su bile osmjesi, pohvale, hrana i izrazi nježnosti, a kazna okretanje glave i ignoriranje djeteta. 

"Promjena zahtijeva veliku upornost" - kaže ona, "jer se događa vrlo sporo i u malim koracima. Na samom početku moj cilj je nagraditi svaki pa i najmanji djetetov pokušaj, i najmanji pokret mišića lica oko usta. Pokušavala sam uočiti sitni trzaj nosnica, uzdah ili šmrcanje; bilo kakv zvuk ili pokret, kako bih mogla započeti proces poticanja zdravoga ponašanja."

Pohvale su djelotvorne samo kada su iskrene, inače mogu djelovati sasvim suprotno. Niste li iskreni ljudi će vrlo brzo osjetiti prevaru i vaše htijenje da samo izvučete osobnu korist. Suprotno tome, iskrenoj pohvali ljudi će vjerovati, osjećat će se dobro i njihovo samopoštovanje će porasti.

Vrlo važno je da pohvala ne sadrži nikakvu kritiku. Mnogi ljudi skloni su dati pohvalu, ali s neizbježnim "ali...". Takva pohvala potpuno gubi smisao i čovjek se osjeća prevarenim.

Pohvale ne moraju biti samo verbalne. Mnogi neverbalni znakovi, kao što su osmijeh i klimanje glavom djeluju kao pohvale.

Kako bez riječi nagovoriti ljude da pričaju o politici?

Davne 1955. godine  istraživač Verplanc proveo je eksperiment u kojem je pokazao kako neverbalni znakovi mogu modificirati ponašanje ljudi. Njegovi ispitanici bili su studenti. Prije eksperimenta on je izmjerio koliko često studenti razgovaraju o politici. Nakon toga sa svakim je studentom razgovarao individualno.

Kad bi student u razgovoru rekao što o politici, istraživač bi se nagnuo prema njemu, s punom pozornošću pratio izlaganje i na druge neverbalne načine pokazivao interes. Kad bi student govorio o čemu drugome, istraživač bi se lagano odmaknuo, gledao kroz prozor ili promatrao nokte na rukama. Svaki put kad bi se student vratio na temu politike istraživač bi mu ponovo posvećivao svu svoju pažnju.

Valja napomenuti da istraživač nije riječima pokazivao svoje zanimanje. Njegovi komentari bili su uvijek neutralni. Interes je pokazivao samo  izrazom lica i pokretima tijela.

Na kraju istraživanja pokazalo se da su svi studenti značajno povećali broj tema o politici. Razgovor s njima nakon istraživanja pokazao je da toga uopće nisu bili svjesni.

U psihologiji je proveden velik broj ovakvih istraživanja. Sva pokazuju da se pohvalama (u najširem smislu riječi) može vrlo djelotvorno usmjeravati ljudsko ponašanje. Tako su u jednom eksperimentu istraživači zamolili određen broj studenata da daju komplimente samo studenticama obučenima u plavu boju. Ne treba napominjati da je broj studentica obučenih u plavo na tom fakultetu značajno porastao. U jednom drugom eksperimentu psihijatar je u svojim seansama klimao glavom i govorio "aha" samo kada su pacijenti upotrebljavali riječi u množini. Ni ovdje ne treba napominjati da se broj riječi u množini značajno povećao.

Možda ne želite da vam ljudi pričaju o politici, da se žene koje vam se sviđaju oblače u plavo, a vjerojatno vam je svejedno i koliko riječi u množini izgovore vaši sugovornici! Ali i vi sigurno želite potaknuti ljude do koji vam je stalo na pozitivno ponašanje. Iskrene pohvale su najbolji način za to. Pohvalimo li iskreno čovjeka za neko ponašanje povećava se vjerojatnost da će se tako ponašati i sljedeći put.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: