KLINIČKI NALAZI NEUROZA

ZABRINUTOST

Akutni napad karakterizira iznenadni napad straha, osjećaj napetosti, uznemirenosti, otežano disanje, hiperventilacija, te različite somatske tegobe. Poslije akutnog napadaja nastupa umor. Kronični oblik ima za rezultat ponovljene napade sa dugotrajnom aktivnošću autonomnog nervnog sistema (npr. Povećan krvni pritisak, česte palpitacije). Često nastaje kronična iritabilnost i zamor.

FOBIJE

To je stanje u kojem je bolesnik svoju zabrinutost preobrazio iz istinitog stanja u jedan drugi vid u kojem neće osjećati zabrinutost. S obzirom da je fobija zaštitnički mehanizam bez efekta, postoji tendencija ka povećanju intenziteta i broja fobija.

KONVERZIJSKE REAKCIJE

Konverzija psihičkih konflikata u fizičke simptome je u stvari psihijatrijski obrambeni mehanizam koji se češće sreće u manje osjetljivih osoba. Somatska manifestacija se ispoljava u zabrinutosti ispoljene u vidu tipične paralize, a u izvjesnim okolnostima u vidu organske disfunkcije i ima simbolično značenje. Histerične konverzije se trebaju razlikovati od histerične ličnosti i histerije.

DISOCIJATIVNA STANJA

Tu se najčešće ubrajaju amnezije, multiple ličnosti. Reakcija se ubrzava emocionalnom krizom. Kao prvo mora se smanjiti zabrinutost, a u drugom navratu riješiti krizu. Dolazi do ograničene koncentracije, izolacije koje može trajati satima i danima.

OPSESIJE I NASILJE

U opsesivno nasilnoj reakciji iracionalna ideja se stalno nameće svijesti pojedinca. Opsesija i nasilje se prepoznaju od strane pojedinca, ali se zabrinutost samo olakšava ritualnom predstavom ili mehaničkim impulsom ili zabavnim idejama. Osnovno je da bolesnik kontrolira svoju životnu situaciju. Ovi tipovi bolesnika su obično inteligentni, svjesni, disciplinirani.

DEPRESIJE

Postoje 4 osnovna teoretska modela depresije:

• kad je čovjek agresivno okrenut prema sebi
• izgubljen tip koji se zasniva na reakciji protiv gubitka ličnosti, stvari, statusa, promjene običaja
• depresija međuljudskih odnosa u koje se ubrajaju reakcije na tuđe ponašanje. Depresivna osoba primjenjuje depresiju kao kontrolu ponašanja drugih ljudi. Bolesnik može ignorirati nešto ili nekoga. Na ovaj način on postaje zloban prema sebi, a u osobi se razvijaju osjećaji sažaljenja prema samom sebi i osjećaj usamljenosti.
• Hipoteza biogenetskih amina ukazuje na biokemijske promjene koje karakteriziraju iscrpljenost biogenetskih amina