Već smo napisale - osjećaje ne izaziva situacija, nego ono što mi sami sebi govorimo o situaciji i način kako je interpretiramo. Te unutarnje misli obično su vrlo kratke i javljaju se automatski, tako ih ponekad nismo ni svjesni. Prihvaćamo ih zdravo za gotovo i nikad ih  ne podvrgavamo logičkoj analizi niti provjeravamo njihovu istinitost - ponašamo se kao da su točne.

Ove misli često u sebi sadrže izraze trebao bih, moram, ne bih trebao i ne smijem. Svaki put kad se pojave u našoj svijesti, izazivaju osjećaj krivnje. Automatske misli obično su katastrofične - očekuje se da se dogodi ono najgore i obično su glavni izvor anksioznosti.

Većina ljudi osjeća da nad ovakvim mislima nema nikakvu kontrolu. Pojavljuju se iznenada, niotkuda, i isto tako nestaju. Nažalost, one izazivaju sebi slične misli pa se tako stvara lanac koji podržava loše osjećaje i izaziva depresiju, kroničnu ljutnju ili anksioznost.

Najlakši način da počnemo mijenjati svoja iracionalna vjerovanja jest da postanemo svjesni neugodnih stanja i emocija: brige, straha, krivnje, pesimizma, ogorčenja, srama, ljubomore, usamljenosti, zavisti, tuge ... Možda vam se ovo čini nepotrebnim korakom: pa zar nismo svi svjesni svojih emocija onaj čas kad se pojave? Nažalost, nismo. Neugodne emocije mogu trajati duže vrijeme, a da ih uopće ne primijetimo. Koliko puta ste osjetili kako stiskate zube ili šake i tek onda shvatili da ste ljuti?

Čovjek razlaže psihijatru:

Činio sam loše stvari, doktore, stvari zbog kojih me peče savjest.

Znači, sada biste željeli nešto što će ojačati vašu volju kako biste ubuduće činili samo dobro? - upita psihijatar.

A, ne. Radije bih nešto što će mi oslabiti savjest!

Kad nas uznemire neke misli, pronalazimo niz načina kako bismo od njih pobjegli, a onda, dakako, i kako ništa odgovarajuće ne bismo poduzeli, ono kao - Nisam odavde. Evo nekih načina: (Naravno, ne navodimo ih zato da biste popunili vlastiti repertoar takvih metoda, nego da ih naučite bolje prepoznavati i izbjegavati.)

• Izbjegavanje logičnih zaključaka, primjerice: Nikad nisam ozbiljno shvaćao to svoje studiranje, ali ovoga semestra stvarno namjeravam položiti sve ispite za upis na treću godinu. Ili: Da imamo dijete, prestao bi piti. (Malo sutra, i za jedno i za drugo.)
• Izbjegavanje pravih osjećaja: Ne brinem se previše oko toga što svake godine u svijetu pedeset milijuna djece umre od bolesti koje su se mogle spriječiti, i što  milijuni ljudi zarade virus AIDS-a. (Stvarno vas to ne brine?)
• Izbjegavanje angažiranja u rješavanju problema: Ja ionako ništa ne mogu učiniti protiv sve većega zagađivanja okoline, protiv gladi u svijetu, protiv loših liječnika...
• Izbjegavanje neugodnih sjećanja: Točno je da sam puno kockao prošle godine, ali većinom sam dobivao! (Ha!)
• Izbjegavanje istine: Ma bila je to samo nezgoda; neće se više nikada ponoviti. - kaže liječniku na hitnoj žena slomljene ruke, slomljenog rebra i bez dva zuba.
• Izbjegavanje stvarnosti, odnosno, zamjenjivanje stvarnosti s fantazijom (koje nam idu u prilog): Pa svi su mnome bili zadovoljni, i u školi i u Ministarstvu, kaže (sasvim pogrešno!) ravnatelj škole smaknut s funkcije zbog krađe i malverzacija raznih.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: