Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Promatrajte situaciju s vremenskog odstojanja

Promatrajte situaciju s vremenskog odstojanja

Promatrajte situaciju s vremenskog odstojanja
  • Objavljeno: Nedjelja, 24.10.2010.
  • Broj pregleda: 611
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Stara kineska taoistička priča govori o seljaku koji je živio u vrlo siromašnom selu. Smatrali su ga dobrostojećim jer je imao konja za oranje i prijevoz. Jednoga dana konj je pobjegao. Svi susjedi rekli su mu kako je to zaista strašno, ali seljak je samo odgovorio "Možda".

Nekoliko dana kasnije konj se vratio i doveo dva divlja konja. Svi susjedi složili su se da je to zaista velika sreća, ali seljak je samo rekao "Možda"

Sljedećeg dana seljakov sin pokušao je jahati jednoga od divljih konja. Konj ga je zbacio i mladić je slomio nogu. Seljaci su izrazili svoje žaljenje zbog velike nesreće koja ga je snašla, ali seljak je ponovo samo rekao "Možda".

Idućega tjedna provedena je mobilizacija. Svi mladići bili su mobilizirani osim seljakova sina, jer je imao slomljenu nogu. Kada su mu seljaci rekli kako je sretan, odgovorio je "Možda"...


Dogodi li nam se nešto loše skloni smo često puta situaciju vidjeti tragičnijom nego zaista jest. Sve izgleda strašno, ne vidimo izlaz ni perspektivu, budućnost je više nego crna... Čini nam se da više nikada nećemo biti sretni i zadovoljni kao što smo bili prije toga. No osvrnemo li se unatrag svatko se od nas može sjetiti mnogih situacija koje su se u trenutku događanja činile bezizlaznima. Danas ih se jedva sjećamo, a neke su imale i pozitivan utjecaj na naš budući život. Uspješan poslovni čovjek, pričajući o svom životu, kaže: "Kada mi je bilo četrnaest  godina iznenada mi je umro otac. Činilo mi se da to nikada neću preboljeti. Ostao sam s majkom i malom sestrom. Razmišljao sam kako sam sada jedini muškarac u kući i kako se moram za njih brinuti. Mislim da nikada ne bih postigao u životu sve ovo da moj otac tada nije umro."

Ponekad je korisno razmisliti je li ono što smo izgubili zaista toliko važno u našemu životu. Sjećam se čovjeka koji je dugo radio u inozemstvu i vrativši se kupio je vrlo skup automobil. Jedne noći automobil je ukraden. Čovjek je cijeli dan i noć proveo kao u bunilu. Obitelj se već zabrinula za njegovo zdravlje htijući potražiti stručnu pomoć. Ali sljedećeg jutra čovjek se obukao i krenuo iz kuće. Na pitanje supruge kamo će odgovorio je da ide na terapiju. To ju je umirilo. Mislila je da će potražiti pomoć psihologa ili psihijatra. Kada se nakon dva sata vratio bio je potpuno smiren. Ispostavilo se da uopće nije bio kod liječnika. Jednostavno je dva sata proveo šećući hodnicima Instituta za tumore! Taj čovjek je sam pronašao način da svoj gubitak stavi u kontekst drugih mogućih gubitaka u životu. Psiholog i psihijatar vjerojatno ne bi mogli učiniti ništa drugo.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:

Čuda se ipak događaju

Preuzmite CentarZdravlja vodič

Godišnji horoskop za 2017. godinu

Slanjem vodiča na odabranu e-mail adresu suglasni ste sa prijavom na CentarZdravlja newsletter.

Komentari

Najnovije

Najčitanije