PRINCIP SVE ILI NIŠTA

Cikotimična osoba funkcionira po principu sve ili ništa. Faze uzbuđenja sa jedne strane i povučenosti i tuge sa druge, zapravo su povezane različitim očekivanjima koje osoba u tim periodima ima. Kada prevladavaju pozitivna očekivanja, zakoni vjerojatnosti su u potpunosti odbačeni i osoba se ponaša kao da neuspjeh ili razočarenje nisu među mogućim ishodima bilo koje akcije koju preduzme.

Ovakav stav nam objašnjava njihovu neobazrivost i sklonost ka preuzimanju rizika u periodima kada se osjećaju izuzetno dobro. Zapravo, za njih rizik u ovom periodu ne postoji jer je uspjeh zagarantiran. Ukoliko opasnost od razočarenja postane očiglednija pod uticajem realnosti od koje je ipak nemoguće pobjeći, njihove raspoloženje se ipak neće pokvariti, bar ne još uvijek.

Pokušaj da održe pozitivnu fazu ogledat će se u još većoj euforiji koja zapravo za cilj ima skretanje pažnje sa činjenice da su u realnosti mogući ne samo uspjesi, već i razočarenja. Ukoliko faze pozitivnog i negativnog raspoloženja postanu toliko ekstremne da osoba prestane prihvaćati realnost i istu falcificira kako bi se uklopila u njena trenutna očekivanja, termin ciklotimičost više nije adekvatan i takvo stanje nazivamo manično depresivnom psihozom.

Ciklotimična osoba ipak neće falsificirati realnost već će onda kada je ista navede da sagleda i neugodnu stranu života preći u negativnu fazu.

Ciklotimiju je često teško prepoznati jer osoba, dok je u pozitivnoj fazi, djeluje sretno i zadovoljno i rijetko tko bi posumnjao da to može predstavljati problem i razlog za odlazak kod stručnjaka. S druge strane, kada je ova osoba u nepovoljnom periodu, ona je izolirana i povučena pa okolina često ni nema uvid u to kolika je zapravo promjena u njenom stanju.

Potpuno pozitivna očekivanja se pretveraju u potpuno negativna onda kada je prepreke ka cilju već nemoguće izbjeći ili onda kada je doživljeno neko čak i najmanje razočaranje koje nikako nisu mogli izbjeći. Kada kažemo najmanje razočarenje, mi mislimo na mala razočarenja kao ona sa kojima se svi ljudi susreću onda kada se planovi ne odvijaju u potpunosti onako kako se očekivalo.

Osoba koja nije ciklotomična će nakon ovakvog iskustva moći nastaviti istim putem i vremenom ipak ostvari cilj ka kome je krenula. Za razliku od nje, ciklotomična osoba će se potpuno okrenuti sebi i napustiti sve planove koje je imala.

Zbog ovoga je potrebno naglasiti da za ciklotomičnu osobu zapravo ne postoje mala razočarenja. Za nju postoji put kojim se ide direktno ka cilju bez ikakvih prepreka i promjena plana i sa druge strane put koji vodi u propast. Sredinu oni jednostavno ne vide.

Razočarenje i prepreke ne moraju biti realni, moguće je da osoba u maničnoj fazi ispunjena energijom i elanom zaista ostvari sve što je sebi zacrtala, ali da ipak negdje u sebi osjeti razočarenje koje će je odvesti u depresivnu fazu.

Upravo se na to misli kada se kaže da promjene raspoloženja kod ciklotomične osobe ne moraju biti u skladu sa realnim događajima u njenom životu. Razlog ovakvih osjećaja leži u nerealnim očekivanjima koje je osoba imala od samog cilja. Kada se takva očekivanja ne ostvare, javlja se faza negativnih očekivanja, sve prepreke su preuveličane, razočarenje djeluje kao neizbježno i počinje preovladavati osjećaj bespomoćnosti.