Sloboda i odgovornost

Biti slobodan znači preuzeti odgovornost za svoje izbore.

Sloboda i odgovornost su dvije strane iste medalje.

Jedna od najžalosnijih stvari koje si iz neznanja ili straha možemo učiniti jeste podrezati si krila. Neki se odriču slobode radi sigurnosti, neki da bi udovoljili bližnjima, neki radi slike o sebi koju prezentiraju drugima. Staviti se u kaznu, zatvoriti se, ugušiti svoj glas, sputati svoje ideje možemo na tisuću različitih načina. Često to radimo automatski, iz neznanja, nesvjesni kvalitetnijih mogućnosti izbora. Pri tom štetimo i sebi i drugima, jer sve dok si ne dopuštamo slobodno izražavanje sebe, svijet ostaje zakinut za jedinstvenu, autentičnu manifestaciju našeg bića.

Po egzistencijalističkoj terapiji, filozofsko-terapijskom pristupu čiji su začetnici sredinom dvadesetog stoljeća bili Viktor Frankl i Rollo May, sloboda i čovjek su identični pojmovi. Drugim riječima, mi jesmo sloboda kreiranja svojih života. Bez te esencijalne kvalitete se ne osjećamo dovoljno živima. Sputani iznutra, manje smo nalik ljudima, a više marionetama ili glumcima u maglovitom filmu zvanom Život. Stvarnost prolazi, a mi gledamo. Svakodnevnica nas nosi, a mi ju ne doživljavamo. Kao da nas nekim čudnim manevrima zaobilazi iako radimo "sve što treba", odrađujući umjesto živeći dragocjene dane svog postojanja.

Mnogima prođe cijeli život, a da se ne zapitaju što mogu učiti da bi se osjećali slobodnijima. Naša priroda je takva da nam već sama po sebi zadaje određene okvire djelovanja. Moramo spavati, moramo jesti, naša osjetila su ograničena. Tijelo je takvo kakvo jeste, dobili smo ga, malo što možemo učiniti da promijenimo svoj fizički izgled, ali imamo priličnu slobodu izbora u vezi svog odnosa prema njemu. Možemo ga uništavati i njegovati, ignorirati ga i uživati u njemu. Slično je i s mislima i osjećajima. Svatko od nas ima jedinstvene psihičke, fizičke i duhovne kapacitete koje može razvijati ili zanemarivati.