Altruizam ne postoji - kažu neki

Oni koji ne vjeruju u nesebičnost kažu da je u stvari svako altruistično ponašanje u svojoj osnovi sebično. Sve što čovjek čini, čini da bi imao neku korist za sebe. Psiholog Daniel Batson navodi argumente onih koji zastupaju ovakvo stajalište:

• Altruizam smanjuje napetost

Kada vidimo osobu koja pati, a mi ništa ne poduzimamo, u nama se javlja neugodna napetost. Primjerice, kad vidimo siromašno dijete kako smrzavajući se prosi neugodno nam je i fizički i psihički, tako da mu pomažemo ne da bi njemu bilo bolje nego da smanjimo vlastitu neugodu.

• Altruizam smanjuje krivnju i optužbe društva

Ako nekome treba pomoć a mi mu ne pomognemo, ljudi će o nama imati prilično loše mišljenje. Reći će da smo sebični, bezosjećajni, tvrdog srca, zlobni - ne baš lijepi epiteti, složit ćete se. A može se dogoditi da i sami počnemo o sebi tako misliti i da nas počne izjedati krivnja. Zato nam se čini da je bolje pomoći i izbjeći tako lošu sliku o sebi - i u svojim i u tuđim očima.

• Od altruizma imamo osobne i socijalne dobiti

Ako ponudite susjedima da ćete im čuvati mačku dok su na godišnjem odmoru, vjerojatno očekujete da će i oni zalijevati vaše cvijeće kad se vi otputite na more. Možda neće biti sretni ali sigurno neće odbiti. Dakle, vaš altruizam će vam se vjerojatno isplatiti.

O zadovoljstvu što će ljudi o nama imati dobro mišljenje kad ponudimo pomoć - ne treba ni govoriti. Kad se dogodi neka nesreća, sve novine pišu o tome koliko su novca donirale poznate zvijezde. Anonimni dobrotvori obično su rijetki, a premda nisu javno poznati, znaju ih barem oni kojima daju pomoć

Altruizam ipak postoji - kažu drugi

No, novija istraživanja pokazuju da ipak nije sve tako crno i da možemo biti velikodušni prema drugima iz čista mira. Tako je, primjerice, jedna moja prijateljica misteriozna teta Lidija - kako su je nazvali u 24 sata, iz čista mira darovala oveću svotu novca domaćem bandu Hakuna Matata, jer joj se, eto, sviđa kako dečki sviraju.