Zašto je dobro biti velikodušan

Prema istraživanjima psihologa Jonathana Haidta, kada smo svjedoci nečije ljubaznosti, heroizma ili iznimno moralnog ponašanja prema drugima, u nama se javlja osjećaj uzvišenosti. To je emocija koja se spominje u različitim kulturama, a ljudi je opisuju kao iznimno topao i ugodan osjećaj u grudima koji je istovremeno i vrlo motivirajući. Oni koji su ga osjetili govore kako su i sami željeli postati bolji ljudi koji rade dobre stvari i pomažu drugima.

Vjerojatno ste i sami kod sebe nekad prepoznali ovakve osjećaje. Oni nisu tako rijetki, ali im psiholozi u svojim istraživanjima nisu posvetili gotovo nikakvu pažnju. Više su se usmjeravali na negativne moralne emocije poput krivnje i ljutnje, a moral su shvaćali uglavnom kao sustav pravila koji sprječava ljude da jedni drugima čine loše stvari. No Jonathan Haidt vjeruje da većina ljudi ne želi krasti, ubijati i silovati. Oni žele živjeti u moralnoj zajednici u kojoj se ljudi jedni prema drugima ponašaju dobro i u kojoj mogu zadovoljiti svoje potrebe za ljubavlju i produktivnim radom i imati osjećaj pripadnosti grupi na koju su ponosni. Kad vidimo nekoga da se ponaša nepristojno, okrutno ili sebično, čini nam se da ne živimo u takvom svijetu. No kad vidimo čovjeka koji se ponaša ljubazno ili velikodušno prema potpunom strancu - čini nam se da ipak živimo. Činjenica da na nas djeluju dobra djela drugih ljudi čak kad od njih nemamo izravne koristi govori nešto vrlo važno o ljudskoj prirodi. Pozitivna psihologija ovu činjenicu uzima vrlo ozbiljno. Istina je da ljudi mogu biti vrlo okrutni i moramo istraživati uvjete koji dovode do rasizma, nasilja i kriminala. No postoji i ljepša strana ljudske prirode koja također zaslužuje našu pažnju.