Facebook prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Prijava korisnika

Ukoliko nemate registriran korisnički profil na portalu CentarZdravlja, registrirajte se ovdje te iskoristite sve pogodnosti.

Zašto patimo?

Zašto patimo?

Zašto patimo?
  • Objavljeno: Subota, 18.09.2010.
  • Broj pregleda: 1.416
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Koliko puta ste bili ljuti, zabrinuti ili vas je mučio nepodnošljivi osjećaj krivnje? I koliko puta ste se zbog toga osjećali jadno i izgubljeno?

Nekim ljudima ovo se događa vrlo često, nekima rjeđe ali vjerojatno nema čovjeka koji nije iskusio ovakve osjećaje. I, vjerojatno, isto tako nema čovjeka koji ne bi rado znao što može učiniti da ih ukloni ili barem smanji njihov intenzitet.

Možda mislite kako se tu i ne može puno učiniti. Neki drže da im se u životu stalno događaju loše stvari pa je onda normalno i da se zbog njih (stalno) loše osjećaju. Drugi pak vjeruju da je to stvar ličnosti, da su se takvi rodili i da im se tu i ne može puno pomoći.

Ako se i vi ubrajate u takve, vjerojatno ćete se iznenaditi kad pročitate kako psiholozi vjeruju da su ovakvi loši osjećaji i stanja posljedicom našeg razmišljanja ili, preciznije rečeno, posljedicom različitih iracionalnih vjerovanja. Svi naši osjećaji rezultat su onoga što mislimo, pretpostavljamo ili vjerujemo (o sebi, drugim ljudima i svijetu općenito). Naime, nije situacija ta koja izaziva loše osjećaje, nego ono što mi sami sebi govorimo o toj situaciji.  Da je to zaista tako vidjet ćete iz mnogih primjera u ovoj knjizi. Za početak evo jednog.

Diana, mlada dvadesetsedmogodišnja pravnica često je govorila sama sebi: "Ako me Goran ostavi, ja to jednostavno neću preživjeti." Nažalost, njihova se veza uistinu prekinula - Goran je jednog dana izjavio kako se zaljubio u drugu i otišao. Diana je pala u duboku depresiju, jer je zaista vjerovala kako ne može preživjeti njegov odlazak. Tjednima nije izlazila iz kuće, ni sa kim nije razgovarala, vrlo malo je jela.

Ovako duboka depresija bila je posljedicom njezina prethodnog uvjerenja kako je život bez Gorana bezvrijedan i nema nikakva smisla. Dakako, prekid ljubavne veze razlogom je da budemo tužni, ali to sigurno nije kraj svijeta. Još je sigurnije da to svatko, pa tako i Diana, može preživjeti. Velika je razlika jesmo li samo nesretni ili smo očajno i beznadno nesretni. Diana je imala razloga biti nesretnom, to je bilo posve racionalno. No, nije imala razloga biti očajnom - to je bilo iracionalno.

Da je Diana, još dok je ljubavna veza trajala, razmišljala kako bi prekid bio bolan, ali ne i tragičan, i kako bi nakon nekog vremena to preboljela - vjerojatno bi, kad se to i dogodilo, bila tužna i nesretna, ali ne i u dubokoj depresiji. Depresiju nije izazvala situacija, nego ono što je Diana o situaciji vjerovala i mislila.

Hoćemo li se osjećati dobro ili loše ne ovisi toliko o situaciji u kojoj se nalazimo, koliko o našim vjerovanjima koja prate tu situaciju. Ukoliko su ta vjerovanja iracionalna, i naši će osjećaji biti vrlo neugodni. (To, nažalost, ne znači da su neugodni osjećaji rezervirani samo za iracionalna vjerovanja; loše nam može biti i uz sasvim racionalna vjerovanja. Patnja i bol su u životu ponekad neizbježni. No, ovdje govorimo o tome kako ne patiti - ako baš ne moramo).

Moramo li patiti?

Određena količina patnje u životu sigurno je neizbježna. Vjerojatno nema načina koji nam može omogućiti trajnu sreću, barem ga mi ne znamo. (Bez brige, ne znaju ga ni narkomani - ako su vam možda oni pali na pamet. Osim ako se tajna ne krije u stanju nakon - predoziranja. A jeste li pročitali S onu stranu zrcala?37) Ljudi će uvijek doživljavati i ugodne i neugodne emocije. Ali, sigurno je da mnogi pate puno više nego što bi trebali. Teško da u životu možemo postići baš potpunu sreću i zadovoljstvo - ma što to značilo. Ali ono što možemo, jest postići ravnotežu emocija tako da njihova razina odgovara situacijama koje su ih izazvale. Kako to možemo postići?

Vratimo se na prethodni ABC primjer. Određena situacija (A) služi kao okidač za neka naša iracionalna vjerovanja (B) koja onda izazivaju neugodne emocije i neadekvatna ponašanja (C). Većina ljudi prihvaća te neugodne emocije kao nešto neizbježno. No, ovom nizu možemo dodati i četvrtu fazu (D) - a to je suprotstavljanje iracionalnom vjerovanju.

ABCD                      

A.     Situacija:

       Prijatelj prođe pored mene na cesti i ne pozdravi me.

B.     Vjerovanja o situaciji

        Ignorira me. Očito mu se ne sviđam.

        Na kraju ću ostati bez prijatelja. To će biti strašno.

        Ljudi me moraju voljeti - inače zaista ništa ne vrijedim.

        Nisam prihvatljiv kao prijatelj - dakle ni kao osoba ništa ne vrijedim.        

C.     Reakcija

        Emocije: osjećam se deprimirano, bezvrijedno, nevoljeno.

        Ponašanje: još više se povlačim od ljudi.

D.     Suprotstavljanje iracionalnom vjerovanju

       Možda me uopće nije vidio.

       Ako me jedan prijatelj ignorira, ne znači da će to učiniti i svi ostali.

       Nije realno očekivati da me svi ljudi vole! To što me jedna osoba ne voli ne
       znači da sam loša osoba.

       Ne mogu biti svima prihvatljiv kao prijatelj. Dovoljno je da imam nekoliko
       dobrih prijatelja.

Većina ljudi se zaustavi na točki C i pati zbog neugodnih osjećaja izazvanih iracionalnim vjerovanjima. Ono što treba učiniti jest prepoznati koje je iracionalno vjerovanje izazvalo neugodnu emociju i suprotstaviti mu se. To nije baš jednostavno. Srećom, niti nemoguće - kao što ćemo pokazati na narednim stranicama.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:

Kako postati i ostati nesretan

Preuzmite CentarZdravlja vodič

Godišnji horoskop za 2017. godinu

Slanjem vodiča na odabranu e-mail adresu suglasni ste sa prijavom na CentarZdravlja newsletter.

Komentari

Najnovije

Najčitanije