Kako slušati?

Kada je slušanje u pitanju korisno je napraviti razliku između onoga što čujemo i onoga što slušamo. Čuti možemo različite stvari, a da ih uopće ne moramo razumjeti. Slušanje kao komunikacijska vještina uključuje usmjeravanje pažnje, interpretiranje i zapamćivanje onoga što smo čuli. Aktivno slušanje zahtijeva od nas da se uživimo u osobu koja nam govori i da razumijemo komunikaciju s njezine točke gledišta. To je prilično naporan, ali i koristan posao.

Postoje velike individualne razlike među ljudima u sposobnosti slušanja. Neki stalno govore i uopće ni ne pokušavaju slušati. Drugi ljudi previše slušaju - bilo zato što se ne znaju obraniti od onih koji previše govore, bilo zato što žele ostati skriveni i rizik otvaranja prepustiti drugima.

Osnovni cilj pravog slušanja jest shvatiti sugovornika, a ne slušati ga tek toliko da bismo od njega oteli riječ ili dobili priliku napasti ga. Ovakvo slušanje ne znači da ćemo stalno šutjeti. Možemo i aktivno reagirati, pa tada govorimo o tehnici aktivnog slušanja. Slijedeća uputstva dat će vam jasniju sliku o tomu što je aktivno slušanje.

Odlučite da ćete slušati i usmjerite pažnju na sugovornika

Na početku razgovora recite sebi Sad ću slušati. Već sama ta namjera poboljšat će vašu sposobnost slušanja. Namjerno napravite pauzu čim osjetite impuls da napravite neki negativni, logički ili emocionalni komentar. To ne znači da nećete reći ono što mislite. Ali, dat ćete sebi više vremena da razmislite.

Gledajte osobu u oči

Ukoliko govorite ne gledajući osobu u oči, najvjerojatnije će ona pomisliti kako ste nezainteresirani, distancirani ili da nešto skrivate. Vi, doduše, slušate ušima, ali da li ih slušate ljudi procjenjuju po vašim očima. Osim gledanja u oči dobro je popratiti slušanje i drugim neverbalnim znakovima, kao što su kimanje glavom i izrazima lica.

Postavljajte pitanja

Razmišljajte o onom što čujete i postavljajte pitanja. Tako možete razjasniti neke stvari, biti sigurni da ste dobro razumjeli i pokazati osobi da ju stvarno slušate.

Parafrazirajte

Parafrazirati znači ponoviti ono što ste od osobe čuli, ali vlastitim riječima. Primjerice, Ako sam vas dobro razumio, vi kažete da...? ili Znači li to da...? Kao prvo, ovo vam pomaže da provjerite jeste li stvarno slušali, ili su vam misli odlutale. Ako niste slušali, nećete moći parafrazirati. Osim toga provjerit ćete jeste li dobro razumjeli što je osoba rekla i, naravno, pokazat ćete joj da ju slušate.

Nemojte previše govoriti

Većina ljudi radije govori, nego sluša. U to ste se već osvjedočili. Koliko puta ste razgovarali uopće ne slušajući, nego smišljajući što ćete reći kada druga osoba prestane govoriti? Ipak, ne možete i govoriti i slušati u isto vrijeme. Ako vam je cilj slušati, onda nemojte puno govoriti, iako biste to možda i htjeli.

Nemojte prekidati

Dopustite osobi da završi prije nego odgovorite. Ne pogađajte što je osoba htjela reći, pustite ju da to sama kaže.

Naučite šutjeti

Većina ljudi teško podnosi periode šutnje i žuri da ih što prije prekine. Važno im je da se govori, nije važno što. Periodi šutnje mogu vam pomoći da razmislite ili da date drugoj osobi šansu da kaže nešto za što joj treba vremena.

Izbjegavajte ometajuće pokrete

Dok slušate ne gledajte na sat, ne listajte papire ili još gore, ne pokušavajte telefonirati. Sve to govori osobi da vam uopće nije stalo do onoga što ona govori, da vam je dosadno i da vjerojatno nećete čuti sve što vam kaže.

Krava?!

Ima razne krave

tako ima jedna krava

što uvijek dođe kad imamo goste

da traži nešto od mame

Ovo je samo mala ilustracija činjenice kako djeca slušaju - što, ako imate djecu - zasigurno znadete: zapamte sve što ste izgovorili i to onda, bez greške, reproduciraju u najnezgodnijem trenutku. Iz nepoznatih se razloga ta sposobnost gubi; ljudi se sve više počinju oslanjati na pisanu riječ, tvrdeći kako su "vizualni tipovi".

Vizualizacija i jest jedna od temeljnih metoda kojima se slušanje može popraviti. Znači, ono što slušate nastojte si predočiti, vizualizirati. Što je tako stvorena predodžba bizarnija, veće su šanse da će kasnije dosjećanje biti točno. Imale smo profesora koji je bio u stanju, nakon što mu pročitate niz od stotinu riječi, reći koja je bila dvadesetšesta ili osamdesetdruga ili bilo koja druga. Imao je razrađen sustav dosjećanja u kojem je svaka brojka predstavljena nekom slikom npr.: 1 je udica, 2 je vješalica, 3 je češalj, 4 je stolac itd. Kada sluša niz riječi npr.: košulja, tramvaj, riba, vol... stvara slike: košulja na udici, tramvaj na vješalici, riba koja se češlja, vol na stolcu... Ne trebate vježbati svih sto riječi, osim ako ne želite nekoga impresionirati. No, može vam koristiti u nekim svakodnevnim situacijama: je li direktor sazvao sastanak u tri ili u četiri? Da ste odmah vizualizirali, kao gore (češlja se - nije važno ima li što za češljanje; ili, hm,  sjedi na stolcu) ne bi bilo zabune.

Da, no gdje je sastanak? Slušate li logički, a to je druga od metoda koje pomažu slušanju, uočit ćete ako je nešto od toga propušteno u informaciji i - odmah pitati. Dakle, logički slušati znači, jednostavno, pratiti strukturu govora.

Nastojite li pritom i predvidjeti što će govornik reći, koristite i treću metodu slušanja, koja, kao i prethodne dvije smanjuje govorni šum. Uspijete li točno predvidjeti što je govornik naumio reći, to za vas ne predstavlja informaciju koju bi bilo vrijedno pamtiti. Nemojte se sad čudom čuditi, zgražati se čak, kako tražimo da se bavite parapsihologijom. U predviđanju govora nema ništa nadnaravnoga.