Jedan od partnera shvati da mu se kod onog drugog nešto ne sviđa. Najčešće je to neko ponašanje, neprimjereno očekivanjima. Stvari se u ovoj fazi još mogu i popraviti jer se uzima da je za poremećaj više kriv odnos nego partneri pojedinačno. Najprije treba osvijestiti negativne obrasce ponašanja, a onda naučiti komunikacijske vještine koje mogu pomoći. Dakako, ako je oboma stalo da se odnos popravi i nastavi.

Razočaranje odnosom prerasta u razočaranje partnerom. Traži se savjet prijatelja. Nezadovoljna osoba još uvijek osjeća da ju partner privlači i zapravo ga ne želi napustiti. Psihološka povezanost još traje. Strategija krpanja sastoji se u tome da se uspostavi pozitivnija slika partnera. Čovjek se naime posve usmjeri na negativne partnerove strane, a zanemari one pozitivne. Dobro je potaknuti ga da vodi dnevnik i - piše dobro, a ne pamti loše.

Partneri se suočavaju s problemima, optužuju jedan drugoga i najčešće se svađaju. Da bi se prekinuo taj krug potrebna je pomoć sa strane. Stručna pomoć, ne bilo kakva.

Traže se saveznici među prijateljima i rodbinom. (Ja tu više ništa ne mogu; on(a) je jedna grozna osoba s kojom se više ne da živjeti itd.) Oni mogu izvršiti pritisak na par da se zbroji, stati na stranu bliže im osobe i dati joj podršku (Bilo je to pitanje dana; čudim se da si i toliko izdržala...), ili joj čak početi tražiti novu partiju.

Ukrašava se grob tj. izmišljaju se priče o (sada već bivšem) odnosu, sebe se prikazuje žrtvom koja je dugo šutila i patila, ali sad je napokon slobodna. I teško onom tko dođe poslije.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: