Istraživanja pokazuju da je djecu burnijeg temperamenta teže umiriti i da njihovi roditelji moraju biti vrlo osjetljivi i o njima više voditi računa nego što to moraju roditelji mirnije djece. Zbog toga su takva djeca sklonija razviti nesigurni stil vezanosti za roditelje.

U jednom eksperimentu roditelji djece teškog temperamenta koja su tada imala između šest i devet mjeseci podijeljeni su u dvije grupe. Jedna grupa prošla je trening senzitivnosti na kojem su naučili kako najbolje odgovarati na djetetove potrebe, dok druga grupa nije imala nikakav trening. Učinci tretmana mjereni kad su djeca imala godinu dana bili su dramatični. Djeca čiji su roditelji prošli trening senzitivnosti su tri puta više pokazivala siguran stil vezanosti od djece čiji roditelji nisu prošli trening.

Rezultati istraživanja na ispitanicima različite dobi pokazuju da je za siguran stil vezanosti najvažanija senzitivnost uključenih strana. To je vještina koja se može naučiti i tako poremećen odnos pretvoriti u dobro funkcionirajući i zadovoljavajući 

Zašto je dobro moći voljeti i biti voljen

Osobe koje su uspjele izgraditi siguran stil emocionalne vezanosti u djetinjstvu i adolescenciji imaju zbog toga mnoge pozitivne posljedice u svom životu. Evo samo nekih:

• Kad zajednički rade na nekom zadatku, skloniji su partneru davati podršku, a ne ga kritizirati
• Češće prakticiraju siguran seks
• Kad imaju problema skloni su tražiti pomoć i podršku
• U konfliktima su skloniji kompromisu nego destruktivnim načinima
• U samom početku odnosa imaju više povjerenja u partnera
• Imaju veće samopoštovanje
• Manje su depresivni
• Rjeđe zlostavljaju partnera
• Rjeđe se razvode

Naravno, ovdje vam se sigurno nameće jedno pitanje. Budući da se stil emocionalne vezanosti razvija tako rano u životu možemo li si kasnije uopće pomoći ako stil koji smo izgradili nije sigurna emocionalna vezanost? Iako istraživanja pokazuju da je stil vezanosti relativno stabilan i otporan na promjene, ipak ne znači da je nepromjenjiv. Ono što potiče razvoj naše sposobnosti da volimo i budemo voljeni je iskustvo s osobama koje vode računa o našim potrebama. Ako partner prepozna što nam treba i na to odgovori, ako to čini stalno i s toplinom - naučit ćemo da je to moguće dobiti i naučit ćemo da i mi to možemo pružiti drugoj osobi. No ako se to ne dogodi, postajemo anksiozni i ljuti, nepovjerenje prema drugima raste, a i naša sposobnost da drugima pružimo ljubav se ne razvija.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: