Zrela ljubav ili ovisnost?

Zrela ljubav ili ovisnost?

Zrela ljubav ili ovisnost?
  • Objavljeno: Ponedjeljak, 17.01.2011.
  • Prosječno vrijeme čitanja:
  • Broj riječi:

Kategorija: Seks i veze

F. Scott Fitzgerald i Sheilah Graham  

Kako bismo konkretno pokazali što to znači biti ovisan o ljubavnom partneru prikazaćemo poznati slučaj - ljubavnu vezu F. Scotta Fitzgeralda i Sheilah Graham. U razdoblju nakon emocionalnog sloma njegove supruge Zelde, Fitzgerald je shvatio da se njegova očekivanja od života uglavnom nisu ispunila, te da je iscrpio svoju duhovnu i emocionalnu energiju. Čitav život pokušavao je ali nije uspio pronaći svoje mjesto pod suncem. Želio je društveni položaj koji nikad nije dostigao, materijalno bogatstvo koje nikad nije ostvario i literarnu reputaciju koju su često dovodili u sumnju. Sve se urotilo protiv njegovog psihološkog mira i sigurnosti. Sam je napisao "Znam da mi u osnovi nedostaje ono najbitnije - nemam hrabrosti, upornosti i samopoštovanja."

Nakon početnih književnih uspjeha njegov i Zeldin život krenuo je nezadrživo nizbrdo - sve do njegove smrti 1940. godine. U ovom razdoblju teško se koncentrirao na pisanje, oboje su puno pili i provodili dane na zabavama. Zbog toga ga je mučila krivnja, a napetost je liječio novim pijanstvima. Krajem dvadesetih godina Zelda je doživjela slom živaca zbog kojeg je na kraju trajno završila u bolnici. Fitzgerald je i tjelesno i mentalno propadao i sve nekontroliranije pio. Financijsko stanje zbog kojeg je uvijek brinuo pogoršalo se. Kada je konačno uspio završiti svoj zadnji roman Tender is the night - njegov izlazak nije bio baš najbolje primljen od čitalačke publike. Ovo razdoblje bilo je najbolnije u njegovu životu a njegov alkoholizam porastao je iznad svih granica.

1937. Fitzgerald se preselio u Hollywood i počeo pisati filmske scenarije. Nije napustio Zeldu ali je ona ostala u sanatoriju u Sjevernoj Carolini. U srpnju te godine upoznao je Sheilah Graham - urednicu filmske rubrike u jednom časopisu. Ona mu je postala glavni oslonac sve do kraja njegovog kratkog života. Pomogla mu je da živi relativno zadovoljno dok je trošio veliku energiju na pisanje scenarija i istovremeno radio na novim romanu. No, njihov odnos bio je odnos ovisnosti.

Fitzgerald je prestao piti alkohol, no postao je ovisan o Coca Coli, kavi, tabletama za spavanje i benzedrinu za buđenje ujutro.

Ali njegov glavni sedativ i stimulator bila je ljubav. Sve svoje osjećaje i želje usmjerio je na Sheilah i od nje je očekivao isto žrtvovanje. Ona piše:

Početkom 1938. živjeli smo u Hollywooodu potpuno izolirano. Malo smo se družili s drugima. Kako bih mogla biti sa Scottom a ostati urednica rubrike, Jonah Ruddy ju je pisao u moje ime. Gotovo da nismo izlazili: bili smo dovoljni jedno drugom. Kad nismo bili zajedno ne bi prošao ni sat vremena a da me on ne nazove. Telefonirao mi je pet, šest puta dnevno.

Kada je jednom željela otputovati u New York on se pobunio:

Ali tko su ti ljudi koje želiš vidjeti....? Oni nisu stvarni. Bio sam tamo. I digao sam ruke od toga. Što možeš dobiti od njih? Što ti New York može dati?

"Pa ..." nisam uspjela pronaći riječi. "New York me uzbuđuje."

"Sheilah, ono što tražiš već si pronašla. Tražiš ljubav, nekoga tko te razumije. Imaš mene. Ja te volim i ja te razumijem. Nema potrebe da ideš u New York".

Kada je njezina najbolja prijateljica dolazila u Hollywood iz New Yorka, Fitzgerald je inzistirao da baš taj vikend otputuju.  Također je htio da se prijateljica odmah preseli u svoj stan - čak ga je sam pronašao i ostavio polog. Kada je prijateljica stigla kod Sheilah dočekala ju je pismena poruka s isprikom i ključ od njezina stana. Sheilah je to komenirala ovim riječima: "Eto što me Scott prisilio da učinim najboljoj prijateljici. Bio je ljubomoran na nju i tako očito nesretan. Nisam mu to mogla odbiti." Još ekstremniji bio je način na koji su Fitzgerald i njegova ljubavnica reagirali na moguću posjetu njzinog šefa Johna Wheelera.

Kako se dan Wheelerova dolaska približavao, Scott je postajao sve tmurniji. Nisam ga nikako mogla oraspložiti. I kao i mnogo puta do tada kad sam bila u teškoćama - dobila sam ideju. Noć prije no što je Wheeler stigao otišla sam u bolnicu na manju operaciju. Bilo je to nešto za što je moj liječnik rekao da mogu obaviti bilo kada - nije bilo nikakvog razloga za žurbu. Odabrala sam to vrijeme kako bih bila suviše bolesna da vidim Johna Wheelera. Scott me odvezao u bolnicu, konačno sretan.

Iako joj se Fitzgeraldovo posesivno ponašanje činilo ponekad čudnim, nije joj bilo neprivlačno. Zadnja dva slučaja objasnila je "neprestanom Scottovom nježnošću." Osjećala je da je njezin život počeo "kada se on pojavio".

Pogledala sam u njegovo lice, pretraživala ga, pokušavajući otkriti njegovu misteriju i čudesnost, i rekla sam gotovo molećim glasom: "Kad bih samo mogla ući u tvoje oči, zatvoriti kapke iza sebe i ostaviti vani čitav svijet...."

Zagrlio me i ja sam se stisnula uz njega.

Njihov odnos imao je sve karakteristike ovisnosti. F. Scott Fitzgerald i Sheilah Graham izolirali su se od vanjskog svijeta, zanemarujući svoj posao i prekidajući sve ostale odnose. Jedina iskustva koja su smatrali vrijednima bila su ona zajednička. To se najbolje vidi iz njezine izjave Moj život je počeo kad se on pojavio.

Ako postoji potreba da se sudjeluje u svakom dijelu partnerova života - to znači da želimo potpunu kontrolu nad njim i potpuno oslanjanje na njega, tako da jedna osoba ne postoji bez druge. To je vrlo slično ovisnosti o drogi kada soba osjeća da živi samo kad je pod utjecajem droge. Krajnji dokaz želje da se utopi u ljubavi pokazuje zadnji odlomak u kojem Sheilah želi ući kroz Scottove oči, uroniti svoju svijest u njegovoj i stvoriti jednu cjelinu od dva nepotpuna ljudska bića.

U njihovom odnosu Fitzgerald je bio taj koji je imao sve privilegije. Zadržao je pravo da se vrati na istok i posjećuje Zeldu te da ga posjećuje njegova kćer, ali je istovremeno Sheilah zabranjivao da se vidi sa svojom prijateljicom. Također je insistirao da se njegov radni raspored poštuje (kad je to želio) dok je istovremeno sam narušavao njezin. Fitzgeraldova dominacija bila je očita i onda kad joj je pomagao ili kad ju je podučavao povijest i literaturu. Ovakva muška dominacija, iako nije jedini oblik ovisnog odnosa, vrlo je česta. Ali to ne znači da jedan partner ima veću kontrolu bilo nad sobom bilo nad situacijom nego drugi. Fitzgeraldova potreba za Sheilah bila je isto tako jaka kao i njezina za  njim. Evo što je o takvoj obostranoj potrebi u takvom neravnoprvnom odnosu napisao Erich Fromm u svojoj knjizi Umijeće ljubavi.

Sadistička je osoba isto tako ovisna o podložnoj osobi kao što je i ona ovisna o njoj. Nijedna ne može živjeti bez druge. Razlika je jedino u tome što sadistička osoba zapovijeda, izrabljuje, vrijeđa, ponižava, a što je mazohistička osoba izrabljivana, vrijeđana, ponižavana. To je znatna razlika u realističkom smislu; u dubljem emocioanlnom smislu razlika nije toliko važna koliko ono što im je objema zajedničko: sjedinjenje bez integriteta.

Jačina Fitzgeraldove potrebe vidi se kad je Sheilah konačno prekinula s njim za vrijeme jedne od njegovih faza intenzivnog pijančevanja. Na kraju mu je uspjelo nagovoriti je da se vrati obećavši da će prestati piti. No prvo je pokušao bezbrojim sitnim bezuspješnim igrama koje su pokazivale koliko je bio očajan. Primjerice, zvao ju je po cijelu noć i prijetio da će je ubiti. Poslao je telegram njezinu šefu s namjerom da joj uništi karijeru. sheilah graham je danas odbio svaki studio ... predlažem da je pošaljete u englesku gdje i spada stop znate li da je njezino pravo ime lily Sheil?  Duboko nesigurna zbog svog porijekla Sheilah je od svih poznatih ljudi u Hollywoodu jedino Fitzgeraldu bila priznala svoje pravo ime.

Nema načina kojim bi se mogla opravdati zloba njegovih napada na njezin život i osobni identitet. Mogao je biti potpuno pijan, ali njegovo ponašanje odražava neprijateljstvo koje može biti usmjereno samo prema nekome koga je mrzio. Zar je tako mogao osjećati prema ženi kojoj je bio do krajnosti odan samo nekoliko dana ranije. No, s druge strane, njezini osjećaji i misli bili su slični:

Nije mi bilo žao zbog Scottovih nevolja ... "Neka pati". Što sam više razmišljala o tome  bijes je u meni sve više rastao. "Pokazat ću ja njemu".  Uzela sam prva izdanja svojih knjiga koje mi je pokloni - svako sa posvetom - i namjerno ih razderala od korica do korica. "Ne želim više nikad vidjeti njegovo ime, ne želim više nikad čuti njegovo ime, ne želim da me ikad više nešto podsjeća na njega". Mrzila sam ga. Izdao me je.

Naravno, imala je dobar razlog da se ovako ponaša i možda je njen stav u tome trenutku bio i opravdan. No, ipak njezino ponašenje predstavlja potpuno udaljavanje od osobe koju je prije toga smatrala dijelom sebe.

Ove ekstremne emocije iznad svega pokazuju da je njihov odnos bio odnos ovisnosti. Čitavo vrijeme ponašanje svakog od njih prema drugome bilo je pod utjecajem vlastitih potreba. No čim bi se veza prekinula - makar samo i privremeno - nisu znali što da čine. Ni jedno od njih nije bilo sposobno poštovati drugoga kao odvojeno ljudsko biće koje ima svoj život i nisu bili u stanju brinuti za njegovu dobrobit. Ukoliko jedno od njih nije bilo tu da zadovolji potrebe onog drugog - onda je on ili ona prestajao postojati.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:


Vitashop

Najnovije

Najčitanije